Ministri financija Europske unije su se nakon 16 sati pregovora u načelu dogovorili oko reformskog paketa za monetarnu uniju. S naglaskom na „u načelu". Sve ove prijedloge još trebaju potvrditi čelnici zemalja unije. Osim toga, većina reformskih namjera nije usklađena s konkretnim podacima o proračunu. Radi se samo o dogovorenim konceptima i metodama koji su dogovoreni kako bi zona eura uskoro postala otpornija na krize.

Unatoč tomu, njemački vicekancelar i ministar financija Olaf Scholz je dogovorene reforme opisao kao „veliki korak prema naprijed" koji će „unijeti sigurnosti u naše živote". No Scholzovo oduševljenje počiva na činjenici da se nakon mjeseci zastoja stvar pomaknula s mjesta te da je pronađen kompromis između Njemačke i Francuske koji je doduše prije imao mnogo više ciljeve nego sadašnji prihvaćeni koncept.

No ministri su se ipak dogovorili oko sljedećih reformi:

- Zajednički proračun za zonu eura

19 zemalja članica će dobiti, kako kaže Scholz, „nešto poput" vlastitog proračuna za projekte unutar monetarne unije. Iz ovog proračuna bi se poticale investicije unutar unije kako bi se gospodarska razina zemalja članica dugoročno uravnotežila. No ovaj proračun neće stajati zasebno nego će biti integriran u postojeći proračun svih 27 zemalja članica.

Ovaj proračun će se uklopiti u okvire proračuna koji će biti na snazi nakon 2021. Koliko će iz ovog proračuna stajati na raspolaganju, još uvijek nije poznato. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bi rado troznamenkasti iznos u milijardama. Njemačka je tu mnogo opreznija i skromnija. Zna se da neće biti nekog „euro ministra", kako je to priželjkivala Francuska.

 - Europski monetarni fond

Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) „težak" 750 milijardi eura će dobiti nove ovlasti. ESM će u budućnosti djelovati kao posljednje osiguranje u ophođenju s bankrotiranim kreditnim institutima unutar zone eura. Time bi bio povećan stupanj obrane banaka od financijskih špekulacija. Tako barem vjeruje voditelj ESM-a Klaus Regling.

ESM bi ubuduće trebao ranije uskakati u pomoć u slučaju da neka od zemlja članica zone upadne u financijske poteškoće. Djelovanje ESM-a bi trebalo biti preciznije usklađeno s Europskom komisijom. Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je dosad bio „u igri" isključivo zbog inzistiranja Njemačke, će ubuduće igrati mnogo manju ulogu. Kao krajnji stupanj, ulogu MMF-a bi trebao preuzeti ESM i brže u slučaju potrebe kreditima uskakati u pomoć.

- Novi digitalni porez

Europska unije bi najkasnije od 2021. trebala uvesti tzv. digitalni porez na poslovanje velikih internetskih koncerna. Porez bi se prije svega trebao odnositi na dobiti od online oglašavanja i biti primjenjivan tamo gdje se poslovi i obavljaju. To znači da sjedište tvrtke više neće igrati neku ulogu pri oporezivanju. Kada Google u Njemačkoj zarađuje novac, tad bi se porezi trebali obračunavati tamo, a ne u Luksemburgu ili Belgiji gdje je fizičko sjedište tvrtke za EU.

Europljani nastoje ovaj porez uvesti i na globalnoj razini, zajedno s SAD-om i Kinom. No dosad postoje otpori. Ukoliko dogovor unutar foruma G20 ili OECD-a do 2021. ne uspije, Njemačka će jednostrano uvesti ovaj porez.

- Bankovna unija

Ministri su također dogovorili da dalje rade na bankovnoj uniji. Ovdje je prije svega sporno pitanja kako ostvariti zajedničko osiguranja pologa. Dosad je pravilo po kojem država u slučaju stečaja banaka jamči za pologe do 100.000. Rizici u zemljama poput Italije, Grčke, Španjolske, Cipra su zemljama poput Njemačke i Nizozemske još uvijek previsok i zato odbijaju preuzeti ovo pravilo. Broj nestabilnih kreditnih fondova u bankama zone eura pada, ali mora biti dodatno smanjen. Zato se niti ne zna kada će zajedničko osiguranje pologa (EDIS) stupiti na snagu.

Europska komisija je napravila popis reformskih koraka koji ni deset godina nakon financijske krize još nisu poduzeti. „Mnogo toga još nismo ostvarili", priznao je ministar Scholz. No prvi koraci su očito načinjeni.