Glavna razlika između Mobyja i ostalih autora elektronske glazbe je u tome što njegove različite i originalne instrumentale prepoznaje širok krug obožavatelja glazbe. Deveti po redu album ‘Last Night’, prvi nakon albuma ‘Hotel’ iz 2005. godine, može se interpretirati kao homage New Yorku.

Na novom je albumu Moby donio svoje ključne glazbene potpise: emotivne instrumente, spiritualni sintisajzer i himne dance floorova. Moby je, čini se, ponovno uspio prekoračiti i rastegnuti granice elektronske glazbe. To ljubavno glazbeno pismo za New York, nastalo je kao logična posveta odrastanju u Velikoj jabuci.

- Osamdesetih godina, kada sam imao četrnaest godina, počeo sam izlaziti u njujorške klubove i to traje već trideset godina. Noćni život i glazba su me oduvijek inspirirali, kao i svi ti neobični ljudi koje srećete vani. Čak i danas, kada je New York postao konzervativniji, još uvijek me inspirira svojim noćnim životom. Album je zapravo eklektični dance album zasnovan na svim onim čudnim i različitim dance zvukovima koji se mogu čuti po New Yorku.

• New York je za vas epicentar dance glazbe. Zbog čega?

- New York je multikulturalan grad, a dance glazba potječe od crne, latino i gay scene koja joj daje dinamičnu energiju. U osamdesetim je godinama New York bio vrlo opasan grad, prljav i opustošen od crack ovisnika. AIDS je bio posvuda. Dance scena je tada bila vrlo, vrlo underground. U devedesetima i danas, stvari su se promijenile i grad je postao čišći i sigurniji.

• Na novom ste albumu angažirali mnogo različitih gostujućih vokala. Kako ste ih odabirali?

- Većinom su to moji prijatelji. U većini slučajeva elektronski glazbenici angažiraju vokale koji će im pomoći u prodaji albuma. Ja sam zaista želio napraviti album s prijateljima, i svaki je vokal na mom albumu snimio neki moj prijatelj. Radili smo uz večeru, ili bismo snimali pa izlazili van.  Bio je to prijateljski i relaksirajući proces.

• S kim biste voljeli raditi u budućnosti?

- Kao producent ili radeći remikseve uspio sam raditi s mnogim svojim idolima, poput Davida Bowieja, Joy Divisiona i New Ordera. Obično sam sretan kada mogu raditi s nekim tko zna dobro pjevati, a ako su još k tome i zvijezde ili superzvijezde, odlično. No, ako pjevaju dobro, a nitko za njih nije ni čuo, to je također u redu. Jednostavno volim raditi s ljudima koji imaju prekrasne glasove.

• Ne osjećate se ugodno dok sami pjevate?

- Volim pjevati, ali ne mislim da nemam pretjerano dobar glas. Dakle, točno je da radije surađujem s drugim pjevačima - vokalima koji znaju dobro pjevati. Koliko god da volim pjevati, mislim da su moje glasovne mogućnosti ograničene.

• Zasigurno je teško neprestano stvarati novu elektronsku glazbu?

- Radim glazbu koju želim slušati. Ako sam volim tu glazbu, onda je vrlo vjerojatno da će se ta glazba i drugima svidjeti. Moja inspiracija dolazi od ljubavi prema glazbi i činjenice da zbilja ne znam raditi ništa drugo. Gotovo su svi današnji albumi elektronski, bez obzira je li riječ o hip-hopu, danceu, reggaeu, pa čak i indie rocku. Sve rade sintisajzeri, drum mašine, samplevi, pa mi se čini da je elektronska glazba osvojila svijet.

‘Mrzim turneje. Volim nastupati uživo, ali mrzim živjeti u autobusu, spavati po parkiralištu i dan za danom svirati isti set. Umjesto toga ću letjeti svaki drugi tjedan i raditi neki hibrid DJ-iranja i nastupa uživo.’ 

• Jedna se pjesma na albumu zove ‘Everyday is Like 1989’. Što je toliko posebno u toj godini?

- Te sam se godine ponovno vratio u New York City i živio sam u stanu s petero ljudi. Bio sam potpuno švorc i štedio sam kako bih kupio opremu za elektronsku glazbu. Želio sam raditi muziku i tražio sam neki ugovor za album. Bilo je to i sretno vrijeme, jer sam radio i kao DJ, no bio sam potpuno dekintiran... nikad nisam znao kada ću ponovno jesti.

• Jesu li DJ-i nove rock-zvijezde?

- Nisu, mislim da su bili nakratko. Više ni nema rock-zvijezda. Glazbena industrija se promijenila... Killersi to savršeno pokazuju. Imali su dva albuma koji su prodani nevjerojatno dobro, a mislim da nitko ne zna kako oni izgledaju, iako su se fotografirali i snimali videospotove. Volim Killerse i ovo nije kritika, samo mi se čini da su dani velikih rock-zvijezda koji zarađuju milijune i milijune dolara pri kraju.

• Nabrojite mi pet albuma koje biste voljeli remiksirati.

- Na prvom mjestu bi bio ‘I Feel Love’ od Donne Summer, ‘Teardrop’ Massive Attacka, ‘Whole Lotta Love’ Led Zeppelina, pa čekajte, da razmislim ‘Strings of Life’ Dereka Maya i pod brojem pet bio bi remiks jedne moje pjesme, disco verzija pjesme ‘Natural Blues’.

• Jeste li perfekcionist?

- Nisam toliko perfekcionist koliko želim stvarati glazbu u kojoj uživam i na koju mogu biti ponosan. Tu ne pomaže tehnička savršenost. Zato sam savršeno zadovoljan ako imam tehnički nesavršenu ploču koja zvuči dobro.

• Hoćete li ići na turneju s albumom?

-Mrzim turneje. Volim nastupati uživo, ali mrzim živjeti u autobusu, buditi se na parkiralištu i dan za danom svirati isti set. Mislim da ću umjesto toga svaki drugi tjedan letjeti u drugi grad i raditi neki hibrid DJ-iranja i nastupa uživo.