Veliku vijest objavljenu u najnovijem broju uglednog znanstvenog časopisa Nature, da je znanstvenički dvojac iz Hrvatske Ivica Đikić i Koraljka Husnjak otkrio bjelančevinu Rpn13 koja bi mogla biti ključna u borbi protiv tumora i bolesti poput Parkinsonove i Alzheimerove, sustigla je manje značajna, ali znakovita vijest da je ministar Dragan Primorac čestitao našim znanstvenicima na uspjehu.

Znakovita, naime, ako se ima na umu sukob koji je na relaciji Đikić-Primorac tinjao godinama,  a kulminirao najavom tužbe s obje strane.

Anonimni mailovi

Prošle godine, gostujući u emisji ‘Nedjeljom u dva’, Đikić je ustvrdio kako ga ministar Primorac želi diskreditirati optužujući  ga u anonimnim mailovima poslanim Đikićevim nadređenima na Sveučilište Goetehe u Njemačku da je nezakonito stekao status izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu. Usto mu je, kako tvrdi Đikić, ministar prijetio da će ga ‘uništiti’ jer nije želio prihvatiti njegovu ponudu da za milijune eura ocrni jednog svog kolegu.

Ministar je odbacio optužbe kao neosnovane i najavio tužbu protiv Đikića zbog klevete. No, kada se ispostavilo da bi Đikićeve sumnje mogle biti itekako opravdane, Primorac se povukao, te je sukob stavljen na ‘standby’ s nadom da prijeđe u potpunu zastaru. Tako je izbjegnut sudski epilog jednog akademskog sukoba.

Kako se cijela priča dogodila uoči parlamentarnih izbora, dobila je i politički predznak u koji se pokušalo uplesti i Miroslava Radmana, ravnatelja MedILS-a, koji se ogradio od izjava kolege Ivana Đikića tvrdeći da njegovi stavovi nipošto nisu i MedILS-ovi, a njihov sukob okarakterizirao kao gubljenje vremena.

Je li čestitka ministra Primorca za nesumnjivo veliko otkriće naših znanstvenika pokušaj da se u ozračju aktualnog blagdana Tijelova prebrode sukobi i konačno zakopa ratna sjekira ili pak samo kurtoazna gesta nadležnog ministarstva, teško je reći. Ovakve dvojbe zasjenjuju najnovije vijesti da je Novi list objavio informaciju o otkriću prije isteka embarga na objavljivanje što ga je postavio časopis Nature, te Đikićeva izjava da mu nitko iz hrvatskog političkog vrha nije čestitao na postignuću.

Uspjeh još nije prepoznat

Je li tome kumovao produženi vikend ili pak neprepoznavanje velikog trenutka za hrvatsku, odnosno svjetsku znanost, također je teško reći. Za to vrijeme Ivica Đikić i njegov tim s Medicinskog fakluteta Sveučilišta u Frankfurtu neumorno istražuju dalje, ne mareći za radno vrijeme, politiku i slobodne dane.

Priznanje će im tijekom idućih godina odavati ne samo znanstvena akademska zajednica, nego i svi obični ljudi kojima će njihovo otkriće biti put do ozdravljenja.