Svjetskim je političarima, čini se, sasvim dosta demokracije. Da, bilo je lijepo i zabavno, ali ukoliko želite nešto obaviti, demokracija je samo smetnja, piše Naomi Wolf iz Alterneta.

Diljem onoga što volimo zvati demokratskim dijelom naše male planete vlasti bez imalo zadrške koriste policiju i čvrstu ruku kako bi „podsjetili" prosvjednike da je vrijeme za igru završeno te da sad trebaju stvar ponovno prepustiti velikim dečkima.

Demokracija na američki način

Štoviše, izvještaji s prošlotjednog prosvjeda na ulicama američkog grada Oaklanda puno su više nalikovali onima s „nedemokratskog" trga Tahrir u Kairu, nego nečemu što bi trebao biti festival demokracije i prava na prosvjed u jednoj od samoprozvanih najdemokratskijih zemalja svijeta.

„Potpuno smo opkoljeni", „stotine i stotine policajaca", „idu na nas u oklopljenim vozilima i Hummerima", samo su neki od tweetova s prosvjeda čiji je epilog više od 170 uhićenih.

Možemo li doista biti šokirani ovakvim razvojem događaja? Nakon što smo se prenuli iz višegodišnjeg sna u kojem su nas kompanije obasipale izljevima nježnosti i pričama kako će sve biti super, sad sneni sjedimo pred našim zaslonima računala i ne možemo vjerovati „gdje je došao svijet".

Dobrodošli u korporatokraciju

Više od 25% državnih bogatstava u rukama jedan posto najbogatijih, policija u službi krupnog kapitala (podsjećamo, banka JPMorgan Chase nedavno je dala 4,6 milijuna dolara NYPD-u), gotovo orkestrirani europski financijski slom kojim upravljaju birokrati koji na ta visoka mjesta nisu došli demokratskim putem (recite nam, tko je dao glas tipovima poput Barrosa?) i grčki premijer koji se ne libi ugrožavati stabilnost cijelog zapadnog svijeta samo kako ne bi ostao bez vlasti. Sjajan skor, zar ne?

Sve je ovo nagnalo brojne komentatore u SAD-u da počnu svoju zemlju uspoređivati sa svim onim režimima u kakve je ta zemlja zadnjih pola stoljeća milom ili silom „uvodila demokraciju". Neki idu toliko daleko da Ameriku proglašavaju korporatokracijom, društvom u kojem je gotovo nezamislivo boriti se za bilo kakav javni interes koji istovremeno ne ide na ruku određenoj korporaciji ili cijelom nizu istih.

"Prljavi hipiji" na braniku boljeg svijeta

Može li nezadovoljstvo u gradovima poput New Yorka, Londona, Oaklanda ili Atene prerasti u nešto više od pukog prosvjedovanja? Može, tvrde stručnjaci, ali krajnje je vrijeme da nezadovoljnici napokon uzvrate krupnom kapitalu njegovim „lijekom".

Skupljanje novaca za odvjetnike koji će im pomoći da se redovitim kanalima bore za zaštitu svojih osnovnih prava, pokretanje medijske kampanje koja će neprestanim blogovima, tweetovima i objavama u tisku i internetskim portalima. Isto tako, unatoč tomu što su do sada to rezolutno obijali, ovim je prosvjedima nasušno potreban vođa, ne zato da ih kao ovce vodi u propast, već da im pomogne da ih svijet kojem se pokušavaju obratiti shvati sasvim ozbiljno, budući da je takav i problem.

Već nam desetljećima govore da spuštamo pogled na zemlju i držimo jezik za zubima, a vladanje prepustimo elitama koje bolje od nas samih znaju što je dobro za nas. Narod je konačno odlučio reći ne. Sukob globalnih razmjera postaje sasvim izgledna stvar. I mogao bi biti prvi u povijesti koji se neće voditi zbog države ili religije, već isključivo vlastite savjesti.