Draga moja

imaš pravo, promijenila sam se, i to drastično za kratko vrijeme. Jednostavno sam se odlučila igrati sa svojim mozgom i maštom.

Naredim si i ispunjavam zadatke.

Šašavo, ali vrlo efikasno.

Sve vrijeme koje uspijem ugrabiti za sebe provodim u napornim šetnjama i plesanju po sobi, da, plesanju. Terapija mi je i glazba. Sezona kupanja je odavno prošla, more me je smirivalo stapala sam se s njim i dobro osjećala. Smijem se kad god mogu i otvorila sam se za razgovore, ne izbjegavam više dosadne i naporne osobe, slušam ih i čak sudjelujem u razgovoru.

Nikako da nastavim s izborom priča koje će ući u tiskano izdanje zbirke. Počela sam ljetos čitati ih i stala. Teško mi je bilo vraćati i sjećati se prošlosti, posebno moje tuge i samoća, vječno solist i sjetna, beživotna. Samo rad, plaćanje računa, kredita, dva i tri posla dnevno, nisam imala vremena za sebe. Bolest me zamislila, stala sam. Ta malena minijaturna operacija me protresla do temelja. Shvatila sam da moram live life odnosno živjeti život.

Onda se dogodio ON i pokrenuo me, probudio ženu u meni.

Dobro si primijetila, zadnje riječi nekoliko priča sam ispisala prepuna emocija. Čitajući stare priče, sam se sjetila nemilih događanja, putovanja, seljenja, smrzavanja, promjene poslova i liječenja sebe nakon "udara" mr Savršenog. Ali ovo što mi se sad događa je vatra a sve prije toga blijeda sjena. ON me je slomio, uništio i dotukao. Zato su riječi snažne i pršte ljubavlju i snažnim osjećajima i emocijama. Očigledno prvi puta u životu sam pošteno zatreskana kako kažeš. Pa neka sam probala, okusila i shvatila bitnu razliku nijansi ljubavi. Riječ fatalna ljubav je u mom rječniku nakon NJEGA.

Priznajem, nije prošlo, ne viđamo se niti komuniciramo na bilo koji način. Znam samo da mi je ukrao srce i dušu, igrao se, ižvakao, ispljunuo, zgazio, ni krhotine nisu ostale da se saberem. Pretvorio me u prah, izgorjela sam od njegove vatre. Dugo sam bila zombi, nisam ni sad nešto bolje. Faza bez okusa, mirisa, boja još traje. Morala sam krenuti drugim putem, vratila sam se u doba kada sam posljednji puta bila sretna, pokušavam nastaviti gdje je stao moj sretan period, moj smijeh, moja radost, moj uspon i entuzijazam.

Radim prekretnicu životnu, teško ide, puž je brži od svake moje misli i činjenja.

Svi smo negdje zalutali jer nam je lakše disati. Emotivnost je lijepa osobina ali ..košta živaca i ubija biće. Ja nisam imala druženja i hodanja i ikakve veze. Nekoliko hodanja prije braka. Jako dug brak dok nas smrt nije razdvojila. Samoća godinama i slučajni susret i strast obojena kemijom koja je djelovala na mene. Već sam mislila da sam kao žena izgubila sve osobine. Vratio me u život ON, prodisala sam..bili smo u oblacima i onda razarajući kraj koji me dotukao, nestao, pa se javljao, pa opet nestao, pa kuka, pa ga nema, pa treba doći, tišina, javljanje...pucala sam danima, tjednima, mjesecima, odlučila se da ne čekam, proglasila kraj.

Vrijeme liječi, ali sjeta je u meni mjesecima. Dobro je da blijedi i gasne žar koja je bila buktinja. Svako u svom životu.

Kako da prihvatim ikoga tko nije do koljena događanjima koja su obojila moj život i dala smisao? Sve je stalo odavno. Krhotine sam ostavila razbacane jer nisam spremna za nove emocije a bez njih nema punoće bića.
Život je nepredvidiv... svjesna sam toga. Ali drugačije poimam ljubav. Nadam se miru duše. Previše sam emotivna i ne prolazi samo tako. Nema druge već živjeti s uspomenama.

Velika promjena je utoliko što sam se otvorila za razgovore i komunikaciju. Veliki korak za mene. Biram, selektiram, sebi sam smiješna i čudim se što si sve dozvoljavam, eksperimentiram, biram, a znam da me uvijek čeka samoća i sjeta za njim.

Novi put... nove odluke ...

opet krećem od starta, nemirna sam, nervozna, teško odlučujem, vidim prepreke gdje ih nema, umara me sve to, trošim dodatnu energiju. Sve iz opreza radim i ljutim se na sebe jer uvijek se dogodi što ne želim, naučila sam da ne treba vjerovati slijepo, pa čak i kad dobiješ pismeno sve. Ono što nije napisano a podrazumijeva se, dogodi se. Vrijeme mi ne ide na ruku, niti ono kiša, oblačno i hladno je ili prevruće i sunčano, tako i što brzo prolazi, jednostavno je nezaustavljivo.

Žalim li za ičim što nisam probala, okusila, doživjela? Žalim li za izgubljenim danima koje sam u tišini i samoći svoje sobe provodila? Žalim li za svojoj strogoći prema sebi? Žalim li za izgubljenim trenucima sreće, opuštenosti, uživanja, bijega u bolje?

Da! vidim da sam pretjerala ali povratka više nema. Kažnjavala sam se, samovala, nigdje me nije odvelo.

Samo mudro naprijed i ne propustiti olako ne smijem ni jednu radost niti užitak, ako mi se nađe na putu. Popustila sam, dozvolila sam i komunicirala s romantičarom iz radoznalosti, ušao je u moj život, na mala vrata, što mi se dogodilo? Vratila sam se u neka sretna vremena u svojoj mašti i poželjela opet i još i da ne prestane. Realnost je drugo i s gorkim okusom nastavljam kročiti sretna što nisam nasjela na pozadinu izljeva pregršta prekrasnih riječi, kojima nitko ne može odoljeti. Toliko jednostavno izrečeno a probada do kosti i zavlači se u svaku poru. Osjećaš se božanstveno i želiš još, čekaš još i svaki puta si u još većem oblaku. Blaženstvo riječi može izvidati rane i posuti nekim vilinskim prahom magije i stvoriti oblak iz kojega ne želiš izaći, tražiš još, čekaš... smješkaš se i ego raste i samo scene romantičnih šetnji se nižu.

Oblaci jedan do drugoga, vani kiša, snijeg i hladno, što drugo preostaje nego se ušuškati i maštati, a toplina stiže valovima. Priznajem da mi je to sve bio lijepi san, koji bh rado ponovila, ali nemaju svi tako istančanu nit za vođenje konverzacije slijedom koji je zapisan negdje, kao pravilo života romantika.

Zar nisu sve najljepše ljubavne priče i pjesme nastale zbog muza kojih autori nisu dotaknuli? Samo mašta! A mašta je ubojita ako ju hranimo i dajemo krila.

Zašto sad o tome razmišljam? Zašto sad sve zapisujem?

Neka bude vodič svima koji žele iskreno zajedništvo i život s osobom sličnih životnih pravaca. Probudimo i potaknimo romantiku, budimo povremeno sanjari i neka nam bude lijepo, ugodno,dobro. Produžila sam svoje snove porukom - "Oboje osjetimo neku magičnu privlačnost i želju za komunikacijom. Ti si meni posebna osoba i ne želim te izgubiti. Zato, zadržimo ljepotu trenutka, bez teških riječi zbog kojih možemo poslije zažaliti, budimo smireni. Možda si ono što želim cijeli život. Brižan i nježan muškarac, pun ljubavi i pažnje koji zna cijeniti ženu." Moram se uvjeriti u to, zato sam pustila još prostora i usmjerila komunikaciju u smjer koji sam odabrala, ljepotu druženja, bez tereta i ispitivanja i traženja.

Život je borba - bez obzira za što se boriš, uvijek pomaže čuti riječi ohrabrenja, hvala ti na njima,... ali... najbolje stvari u životu dolaze kroz upornost.

Moje ruke čekaju njegov topli zagrljaj.

Znam samo da tamo gdje je prava ljubav, tamo nema ega.