Andrija Hebrang, aktualni predsjednički kandidat vladajućeg HDZ-a, barem dok nam se ne vrati 'kapetan', odlučio je hrvatsku javnost uputiti u svoje predsjedničke ambicije, te je u maniri 'želje, čestitke i pozdravi' dao intervju za Jutarnji list.

Udarna izjava jedinog trenutnog predsjedničkog kandidata je da neće pričati viceve o sadšnjem predsjedniku, kao što je on to radio o predsjedniku Tuđmanu. I to je već više nego dovoljno da se zaključi kakva će biti kampanja - veliki novi paketi u kojima je, u najmanju ruku, stara retorika besmislenih obećanja.

No, da vidimo što to čeka birače i one koji u obilju ponude odlučuju ostati doma i čekati rezultate izborne lutrije.

Prvo što je navedeno su naravno cifre pa je tako spomenuto da će HDZ u izbornoj kampanji za Andriju Hebranga potrošiti najmanje šest milijuna kuna. Nadasve lijepa svota, u državi koja štedi 'haračenjem'. Ali na proračunsko financiranje stranačkih reklama, ma koliko taj koncept bio loš, građani su već naviknuti pa o njemu nema smisla diskutirati. Upamtiti treba samo podatak da je spomenutih šest milijuna kuna najjeftinija financijska opcija, a gospodin Hebrang je osmislio čak tri, jer ne zaboravimo - neizvjesna je sudbina kriznog poreza.

Iduća stvar koja bode u oči je izjava kako su predizborni govori, u više verzija, već napisani i spremni. Koja verzija će biti u uporabi ovisit će 'o političkoj situaciji u zemlji'. Kakve bitne političke promjene se očekuju da bi zbog njih trebalo mijenjati demagoške govore nije poznato, ali pustimo to po strani jer svašta se još može dogoditi, bankroti, prosvjedi, sve je moguće i treba igrati na sigurno.

Zanimljivim se čini plan kako će biračima biti podijeljeni, također već pripremljeni, životopis i skraćeni politički program. To zorno pokazuje što je, prema mišljenju HDZ-a i Hebranga najbitnije - odakle si i tko si, a planove skrati i drži jednostavnim, da se raja slučajno ne zbuni ako slučajno uvidi da su programi većine kandidata, ali i stranaka, poprilično slične floskule umotane u retuširane predizborne plakate.

Sve velike svjetske face bi odmah po dolasku trebalo, uz neviđenu pratnju i zatvaranja ulica, promptno prebaciti do prvog štanda s vijencima, sugerirati im da potaknu ekonomiju kupnjom barem 2 najskuplja primjerka, a onda ih helikopterom prebaciti do tog 'velebnog spomenika' da ih polože u grandioznoj ceremoniji. Kako to samo budi sjećanja na neka 'dobra stara vremena'.

Idemo dalje. Pobijedi li na izborima Andrija Hebrang će inicirati gradnju "kultnog mjesta na kojem će svi strani državnici prilikom svojeg posjeta Hrvatskoj polagati vijence. Takvo mjesto imaju sve europske države, ali i Sjedinjene Američke Države. Ako postanem predsjednik, uvijek ću prije Dana državnosti pozivati ljude da na taj dan izvjese hrvatske zastave jer je zadaća predsjednika brinuti se o tradicionalnim vrijednostima države."

Naravno, ima ih i Sjeverna Koreja, imala je i Jugoslavija, pa zar će Hrvatska uz medvedgradski Oltar domovine, Kninsku tvrđavu i nebrojene druge, što stare što nove spomenike, biti izuzetak?

Isticanje i mahanje zastavicama je također tradicionalna vrijednost svake države, a Hrvatska je prije svega tradicionalna. To se vidi na svakom koraku, pogotovo među apartmanskim naseljima građenim tijekom privatizacije, politici poljoprivredne proizvodnje i sličnim stvarima. Zaista brinemo o svojim vrijednostima i bogatstvima, neki manje, neki više, a zna se tko najviše.

Spustimo li se malo na zemlju, ne onu tradicionalnu nego političku, vidimo, kako i Jutarnji navodi, da će Hebrang imati problema ne samo zbog oporbe koja će po svoj prilici izabrati zajedničkog kandidata, nego i zbog 'svojih' kolega.

Jedan od njih je Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore čiji glavni adut vjerojatno predstavlja staro uvjerenje raje da netko tko već ima, a kod gospodina Vidoševića taj popis je podugačak, ne cilja na funkcije kako bi se uhljebio. Koliko takvo uvjerenje ima smisla može se vidjeti svaki dan, dobar primjer je splitski gradonačelnički slučaj vrtića. Bilo kako bilo, bit će zanimljivo vidjeti bitku između stranačkih kolega, jednog pravog 'tradicionalista' i jednog pravog poduzetničkog 'modernista'.

Drugo ime koje se spominje je Dragan Primorac koji već dugo vremena, ako je vjerovati anketama, slovi za najpopularnijeg HDZ-ovca, izuzme li se počasnog predsjednika. No, Primorac koji je svoju taktiku 'ignoriraj sve po svaku cijenu', najbolje pokazao tijekom nedavnih studentskih prosvjeda, nije baš revno pričao o kandidaturi pa je teško ocijeniti što u stvari želi - ostati u visokoj politici, baviti se znanošću ili poslovanjem na relaciji Izrael-SAD. U svakom slučaju, ukoliko se kandidira sukob za Pantovčak dobiva i mladenačku znanstvenu dimenziju što bi, ma koliko se činilo nerealnim, moglo poljuljati planove i tradicionalistima i modernistima.

No, sva ta naklapanja su daleko jer Andrija Hebrang još nije dobio 'dopuštenje' stranke da svoj velebni plan stavi u pogon pa nema druge nego čekati i vidjeti što će biti, ali ako se dan po jutru poznaje čeka nas još jedna tradicionalna hrvatska tragikomedija.