Sa završetkom Hladnog rata vlade u Europi počele su pridavati manje značenja vojnoj obrani. U posljednjih dvadeset godina velika većina zemalja ukinula je obvezno služenje vojnog roka, odnosno obvezu vojnog osposobljavanja.

Njemačka je, na primjer, 2011. godine suspendirala obavezno služenja vojnog roka. Vojna obveza može se aktivirati samo ako Bundestag utvrdi da postoje napetosti ili da je nužna obrana, kako je definirano Temeljnim zakonom (Ustavom). Isto je ili slično u mnogim drugim europskim zemljama. Od današnjih 29 europskih zemalja članica NATO-a, uključujući Tursku, samo šest je zadržalo vojnu obvezu od 1993. do danas. Velika Britanija, SAD i Kanada imaju profesionalne vojske već pedeset ili više godina.

Tko ponovo uvodi vojnu obvezu?

U svjetlu ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine obvezno služenje vojnog roka ponovo je postalo tema. Mnoge zemlje ne samo da su povećale svoje proračune za obranu, već razmatraju i ponovno uvođenje vojnog roka. Za sada je samo nekoliko zemalja poduzelo velike korake u tom smjeru.

Ukrajina i Litva

Ubrzo nakon aneksije Krima, Ukrajina (2014.) i Litva (2015.) su ponovo uvele vojnu obvezu za muškarce od 18 do 26, odnosno 25 godina. Nakon velikog ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, ukrajinska vlada je usvojila zakon, prema kojem svi muškarci između 18 i 60 godina mogu biti pozvani u vojsku.

Latvija

Ova baltička zemlja je jedna od tri članice NATO-a koje graniče s Rusijom. Druge dvije su Estonija i nova članica NATO-a Finska, koja nikada nije ni ukidala vojnu obvezu. Sada je i Latvija želi ponovo uvesti. Od 2024. godine svi muškarci od 18 do 27 godina morat će proći jedanaestomjesečnu vojnu obuku. Od 2028. svake godine treba biti regrutirano 7.500 Latvijaca - toliko je, prema podacima NATO-a, ta zemlja imala profesionalnih vojnika 2022. godine.

Rumunjska

U Rumunjskoj su 2015. godine propali pokušaji da se ponovo uvede obvezno služenje vojnog roka. O tome se ponovo razgovara od proljeća ove godine. Premijer i umirovljeni general Nicolae-Ionel Ciuca to podržava. Poseban zahtjev Ministarstva obrane je da se u slučaju opće mobilizacije svi mladi Rumunji koji žive u inozemstvu moraju u roku od 15 dana prijaviti za regrutaciju.

Nizozemska

Nizozemskim oružanim snagama nedostaje oko 9.000 regruta. Zato vlada razmišlja o proširenju vojske kroz obvezno služenje vojske, kao što to Švedska čini od 2018. godine.

Švedska

Najveća zemlja Skandinavije mogla bi postati sljedeća članica NATO-a. Švedska je 2010. ukinula služenje vojnog roka, ali ga je ponovo uvela 2018. jer nije bilo dovoljno dobrovoljaca. Od tada su se svi 18-godišnjaci morali prijaviti na regrutaciju. Međutim, kao i u Norveškoj, samo mali dio njih služi vojni rok.

Norveška i Danska

U domovini glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga od 2016. godine ne samo svi muškarci, već i sve žene starije od 18 godina, moraju na regrutaciju. Međutim, samo oko 9.000 od 60.000, koliko ih svake godine obavi vojni liječnički pregled, bude pozvano na 19-mjesečno služenje vojnog roka. Zbog stroge selekcije službeni izvori kažu da vojna služba u Norveškoj ima sličan prestiž kao i druge diplome visokog obrazovanja.

U Danskoj je služenje vojnog roka obvezno, ali ima dovoljno dragovoljaca kako bi se zadovoljile potrebe.

Francuska

Francuska raspravlja o nekoj vrsti „vojne obveze light". Predsjednik Emmanuel Macron je uveo Univerzalnu nacionalnu službu 2019. godine, u kojoj mladi ljudi mjesec dana volontiraju za dobrobit zemlje. Vlada sada razmatra da to postane obvezno za sve Francuze i Francuskinje između 15 i 17 godina. Od toga bi dva tjedna mladi provodili u vojnim objektima.

Njemačka

Njemački kancelar Olaf Scholz je odbacio prijedlog svog ministra obrane Borisa Pistoriusa o uvođenju obveznog služenja vojnog roka. Međutim, pozivi na raspravu o tome dolaze iz čitavog političkog spektra u Njemačkoj. Nedavno je povjerenica njemačkog parlamenta za Bundeswehr Eva Högl - socijaldemokratkinja kao i Scholz i Pistorius - predložila da se razgovara o obveznoj „godini službe" u vojsci ili u civilnim institucijama. Predstavnici vojske bi o svom radu trebali govoriti u školama.