Globalno zatopljavanje i podivljale cijene nafte ponovno su u modu dovele nuklearnu energiju, izvlačeći nekad demoniziranu industriju iz sjene černobilske katastrofe kao mogućeg viteza čiste energije, piše Wired.

Zataškavanje i korupcija

Velika Britanija je posljednja u nizu država koje su se ponovno okrenule tom izvoru energije nakon što je tamošnja vlada objavila potporu izgradnji novih nuklearnih elektrana. Postojeće nuklearke daju 20 posto britanske električne energije, ali sve osim jedne trebale bi se zatvoriti do 2023. godine.

Međutim mnoge zemlje koje se žele uključiti u nuklearni vlak imaju problematičnu sigurnost i jaku korupciju, što mnoge zabrinjava.

Kina već ima 11 nuklearnih elektrana i planira do 2020. pustiti u rad njih još 30. Od nekih 100 nuklearnih reaktora koji se upravo grade, planiraju ili naručuju, otprilike polovica je u Kini, Indiji i drugim zemljama u razvoju. Argentina, Brazil i Južnoafrička Republika planiraju proširiti postojeće programe, a Vijetnam, Tajland, Egipat i Turska su među zemljama koje grade svoj prvi reaktor.

Zabrinutost nije rezervirana samo za zemlje u razvoju. Japanska nuklearna industrija još se mora oporaviti od otkrića prije pet godina o desecima slučajeva krivotvorenja izvješća o problemima nuklearnih reaktora. Švedski upravitelj njemačke elektrane prošlog je ljeta odugovlačio s obaviješću o požaru koji je izbio, a potencijalno razoran kvar nuklearke u Bugarskoj 2006. dva je mjeseca uspješno skrivan od javnosti.

Nuklearna transparentnost bit će još problematičnija za zemlje poput Kine koja ima čvrstu kontrolu informacija. Oni sumnjičavi prema oživljavanju nuklearne energije još uvijek se sjećaju černobilske katastrofe i sovjetskih pokušaja da skriju razmjeri nesreće, kao i kvara u američkoj nuklearki Three Mile Island u Pennsylvaniji koji se dogodio još 1979.
Ovaj revival, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), znači da bi se nuklearna energija mogla udvostručiti u sljedeća dva desetljeća na 691 gigawatt ili 13,3 posto sve električne energije.

Premda bi novi reaktori trebali biti sigurniji, čak ni njihovi pobornici nisu sigurni u to. 

Renesansa i strah

- Ovo je nuklearna renesansa. Nuklearno više nije sotona. Sotona je sada ugljen - kaže Anne Lauvergeon, čelnica francuske tvrtke za nuklearnu energiju Areva.
Zemlje u razvoju kažu da su spremne za izazov, ali Philip Jamet, direktor za sigurnost nuklearnih instalacija u IAEA-i strahuje da će one učiti na vlastitim greškama. Usto, i dalje ostaje neriješeno pitanje nuklearnog otpada i zatvaranja starih nuklearki.