broduboci.blog.hr sjetno se zamislio nad činjenicom da je prvi znak starenja trenutak kada shvatiš da ti vrijeme iz godine u godinu sve brže prolazi. Najviše mu je žao što  se ne stigne više družiti sa svojim prijateljima...

‘Jedna od najzačudnijih posljedica odrastanja, da ne kažem starenja, je da vam se iz godine u godinu čini kako vrime ide sve brže i brže. Najprije ide, pa trči, pa leti, pa... Ali dobro je, ne valja se žalit, jedino mi puno puta bude krivo šta se ne uspijem više družit s nekim dragim ljudima.

Koliko god ono ‘nemam vrimena’ zvučalo blesavo, neuvjerljivo i otrcano, tu frazu na žalost sve učestalije koristim. A za prave ljude se uvik mora nać vrimena. Nisu oni ni tako daleko, najčešće je dovoljan tek jedan klik na mobitelu...’ (METRO)