Često se govori o tome kako su učenici u našim školama preopterećeni. To je bio i jedan od argumenata zašto je 1995. satnica likovne kulture smanjena s dva na jedan sat tjedno. Ipak, priča o preopterećenosti postoji i dalje pa se postavlja pitanje je li problem u broju sati tjedno ili količini sadržaja koje treba savladati u tom istom tjednu.

Kada bi učenike pitali što je to što ih opterećuje odgovor svakako ne bi bio da je to jedan sat likovne kulture, tj. jedan sat crtanja, slikanja i oblikovanja, sat u kojem imaju mogućnost da se izražavaju i da stvaraju. I što je još važnije, likovna (vizualna) kultura podrazumijeva cjelovito učenje i uključuje istraživanje niza različitih područja, od prirode i društva do informatike.

Na nastavi likovne kulture razvija se: sposobnost opažanja, logičko i divergentno mišljenje, stvaralačko mišljenje, estetski kriteriji, inovativnost, kreativnost, fina motorika... Sve su to sposobnosti koje će učenicima pomoći u savladavanju drugih nastavnih predmeta. Likovna kultura ne opterećuje učenike već ih priprema za život.

Također je važno reći da stvaralačka nastava kakvu potiče likovna kultura i sadržaji koje ona nudi kod mladih grade pozitivne osobine i navike; sposobnost samoizražavanja, stvaralaštvo, razumijevanje drugog i drugačijeg... To su one osobine koje potiču razvoj zdravog, pozitivnog i otvorenog društva.

ZAŠTO JEDAN SAT LIKOVNE KULTURE TJEDNO NIJE DOVOLJAN?

Vidom primamo više od 70% informacija. Gotovo ne postoji područje ljudskog djelovanja za koje nije bitna brzina i kvaliteta vizualnog opažanja, sposobnost prepoznavanja vizualnih poruka i simbola, estetska osjetljivost, sposobnost predočavanja kroz skice ili nacrte, stvaralačko mišljenje...

Nastava likovne kulture podrazumijeva posjete muzejima, galerijama, kulturnim spomenicima, upoznavanje nacionalne i svjetske kulturne baštine, povezivanje različitih područja ljudskog djelovanja, izražavanje vlastitih misli i osjećaja, povezivanje različitih osjetila, oblikovanje u konkretnim materijalima, estetsko uređenje okoline...

Za sve ove sadržaje i aktivnosti u školskom je rasporedu ostavljeno najmanje prostora. Jedan sat nastave likovne kulture nedovoljan je za izvođenje praktičnog rada u raznim likovnim tehnikama pa se nastava često organizira u blok satovima svaki drugi tjedan. No u oba slučaja nemoguće je ostvariti kontinuitet u radu. Gotovo da se radi o sporadičnim informacijama a ne sustavnom obrazovanju za ovo područje.

Područje vizualnog vrlo je široko a njegova prevlast u današnjem društvu sve je izraženija. Tako je sve više sadržaja s ovog područja koje je nužno upoznati i razumijeti. S druge strane, satnica se prepolovila. Hrvatska svojom satnicom od jednog sata likovne kulture tjedno znatno zaostaje za razvijenim europskim zemljama koje su uvidjele koliko je vizualna kultura bitna u stvaranju produktivnog, inovativnog i kreativnog društva.

Naši susjedi imaju uglavnom 2 h/tjedno (Slovenija, Češka, Slovačka), a zemlje zapadne i sjeverne Europe od 3 h/tjedno sve do 12 h/tjedno u Norveškoj.

Dugoročne posljedice ovakve obrazovne politike vidljive su na mnogim područjima, od kulture do gospodarstva jer se neprestano zanemaruje činjenica da je za kreativnost i inovativnost mlade potrebno sustavno odgajati.

TREBAMO SE ZAPITATI:

Želimo li imati publiku u našim muzejima i galerijama, poduzetnike koji razumiju i prepoznaju važnost kvalitetnog dizajna, upravitelje lokalnih zajednica koji ulažu u urbanistički razvoj svog kraja i kvalitetnu arhitekturu...?

Želimo li da vizualno obrazovanje naše djece (budućih arhitekata, dizajnera, inženjera, informatičara, frizera, turističkih radnika...) ovisi o osobnim afinitetima roditelja, plaćanju privatnih tečajeva te slučajnim «susretima» s umjetničkim djelima, kvalitetnom arhitekturom i dizajnom?

Jesu li udžbenici iz likovne kulture uistinu toliko skupi da ćemo kao društvo radije ignorirati sve one posljedice koje niska razina vizualne pismenosti i kulture ostavlja na našoj ekonomiji, turizmu i kulturi općenito?

Trenutno su u procesu nastajanja dva bitna dokumenta koja će odrediti kvalitetu i smjer vizualnog obrazovanja u hrvatskom školskom sustavu. To su Nacionalni obrazovni kurikulum i Zakon o udžbenicima. Važno je da u sadržaju tih dokumenata vizualna kultura dobije prostor i značaj koji joj pripada s obzirom na njenu važnost u suvremenom društvu.

Vizualna kultura zastupljena je u svim područjima ljudske djelatnosti: ona je univerzalno sredstvo komuniciranja našeg vremena. Vizualna pismenost i temeljno obrazovanje s područja vizualne kulture treba biti dostupno svima i ono počinje u osnovnoj školi.
Jedan sat likovne kulture tjedno nije dovoljan da bi se kvalitetno upoznali svi sadržaji koje likovna tj. vizualna kultura obuhvaća. Ukidanjem udžbenika iz likovne kulture ukida se dostupnost i jednakost prava na kvalitetno obrazovanje.

Stoga Vas pozivamo da svojim potpisom poduprete peticiju kojom se traži:

1. Povećanje satnice likovne/vizualne kulture na najmanje dva sata tjedno.
2. Zadržavanje obveznih udžbenika na nastavi likovne/vizualne kulture.
3. Promjenu naziva nastavnog predmeta likovna kultura u vizualna kultura.

Peticija će biti uručena Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.