„Teroristička prijetnja Hrvatskoj je realna", riječi su Pavla Kalinića, politologa koji se bavi sigurnošću i pročelnika zagrebačkoga Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Prijetnja o kojoj je riječ, doduše, nije bila određena na Republiku Hrvatsku, nego na Hrvate i Srbe na Balkanu i prije svega na one u Bosni i Hercegovini. Ipak, u javnosti je protumačena i nešto šire, bez obzira na međudržavne granice. Objavljena je prošli tjedan u glasilu tzv. Islamske države „Rumiyah", a njome su i prije Hrvata i Srba prozvani „otpadnici od vjere", točnije umjereni muslimani koji žive na području Balkana.

„Bez obzira na to što njihove riječi ne treba zanemariti, nužno je takvo adresiranje mete staviti u potpuniji kontekst", nastavlja Kalinić. „To znači da Hrvati i Hrvatska dolaze u fokus Islamske države 'po defaultu'. Jer, RH je već nekoliko godina članica Europske unije, čime na sebe preuzima i širu politiku te asocijacije. Također, još i duže je članica NATO-saveza, što ima svoju cijenu izraženu ovakvim 'vrijednostima'. Konačno, naša država je bila itekako upetljana u rat u Bosni i Hercegovini, što je činjenica koja ima svoju težinu pa kako god tumačili hrvatsku ulogu u tome ratu, bolje ili gore."

Sreća u nesreći: tko zna gdje je ta Hrvatska?

S druge strane, naš sugovornik iz uprave glavnoga grada RH podsjeća kako terorizam Islamske države u svijetu predstavlja novi, drukčiji model organizacije. Dok je jedna al-Kaida još donekle bila organizirana hijerarhijom, ovdje je difuzna struktura, s manje izravno povezanim sastavnicama. „Ako neki poklonik te političke struje procijeni da bi mogao djelovati, on će to poduzeti na svoju ruku. Nije mu potrebna operativna koordinacija s višom instancom koja bi nakon čina preuzela odgovornost. No sreća u nesreći je to što je Hrvatska ipak marginalna u političkom, ekonomskom i vojnom pogledu pa nisu slučajno fokusirani na Pariz ili London", kaže Pavle Kalinić.

„Teroristička prijetnja našim prostorima danas može biti lažna, u svijetu suvremenih komunikacija ona može biti i tek samopromoviranje grupice bolesnih glava. Ali, podjednako tako može biti i realna jer na tom tragu djeluju i organizirane snage u funkciji velikih osvajačkih projekata. Kao i pojedinci koji su se jučer upoznali u kavani pa iz frustracije zbog odbačenosti i izoliranosti osjećaju potrebu da i sami 'nešto herojski' poduzmu", konstatira Dizdarević. On vjeruje da se borba protiv takve opasnosti ne može dobiti silom i raketama, jer osnova te agresivne reakcije nije u klasičnom vojnom omjeru snaga..Obzirom da se opasnost ne može zanijekati, u Hrvatskoj se često spominje upravo Bosna i Hercegovina kao moguće ishodište napada na samu RH. Tu se čuju na žalost i paušalne, neodgovorne procjene, nerijetko u službi partikularnih, dnevnopolitičkih interesa. Zlatko Dizdarević, novinar i bivši bosansko-hercegovački diplomat s bogatim iskustvom života na Bliskom istoku te poznavatelj aktualnih kriznih prilika također smatra da ništa od iznesenog nije nemoguće. Bilo kakve jasne procjene se teško mogu izreći jer je ova opasnost veoma fluidna pojava koja ne treba neki konkretni povod za neku akciju, nego je utemeljena na svekolikom, globalnom političkom kaosu i vjekovnom eksploatatorskom odnosu Zapada prema Bliskom istoku.

Skriveni motivi manipuliranja Bosnom i Hercegovinom

„Zanemarivanjem socio-političke i psihološke, kao i vrijednosne dimenzije", objašnjava nam Dizdarević, „ne možemo dobiti bitku protiv terorizma. Tu nam je BiH odličan primjer. Naravno, sasvim je lažna teza da se u tu zemlju vraćaju 'na tisuće' vehabija iz Iraka i Sirije i koji bi bili teroristička prijetnja državi. Niti ih je tamo bilo toliko, niti ih se toliko može vratiti. Uostalom, službe sigurnosti u BiH imaju veoma profesionalan odnos prema tom problemu i raspolažu jasnim uvidom. Francuska, Belgija ili Velika Britanija imaju očito više problema s tim pitanjem", smatra Dizdarević.

„Osnova drame u BiH je mnogo više uporna, sistematska islamizacija domaćeg društva koje je ovdje uvijek bilo važnija supstanca nego što je država", zaključuje Zlatko Dizdarević. Po njemu, to zajedničko, višekomponentno društvo Bosne i Hercegovine se razara ciljanom politikom izvana, s konačnim motivom profiterske otimačine. „Najbrojnijoj naciji, Bošnjacima se sugerira već uspostavljena logika prava na temelju broja, tradicije i pripadništva 'porodici', u ovom slučaju - islamu." Ali kada je riječ o terorizmu, tako se barem zna i protiv čega bi trebalo djelovati već u korijenu.