Sram utječe na naš karakter, odluke koje donosimo, stvari kojima se bavimo. U malim ga, ali uvijek prisutnim količinama osjećajmo cijeli dan.

„Ljudi osjećaju sram iz mnogo razloga i na puno različitih načina", tvrdi Joseph Burgo, autor knjige o sramu. 

Postoje 4 vrste srama

Prva stvar koja nas posramljuje je neuzvraćena ljubav. Svatko tko je ikada doživio odbijanje ili osjetio neuzvraćenu ljubav, razumije osjećaj poniženja koje odbijanje nosi sa sobom.
Ta vrsta srama može se razviti rano u životu, još u dojenačkoj dobi, kada dijete pokušava mimikama i gestama komunicirati s majkom, a majka ne može uzvratiti na isti način. Neke žene (obično nesvjesno) ne mogu postići tu dozu empatije i uzvratiti istim mahanjem rukama ili smijanjem, a ako se takva dječja iskustva ponavljaju, dijete razvija osjet srama koji ga prati u odraslu dob.

Druga vrsta srama nastaje zbog neželjene izloženosti. Tu se obično radi o javnom prozivanju za neku pogrešku, ili o nečem poput onoga kad smo uhvaćeni samo u gaćama ili goli. Te dvije vrste iskustva ljudima obično prvo padaju na pamet kad razmišljaju o sramu.

Treća vrsta su neispunjena očekivanja, to jest podbacivanje u nečemu u čemu smo trebali ili željeli uspjeti, bez obzira radi li se o tome što nismo dobili povišicu na poslu ili uspjeli održati vezu s partnerom.

Četvrta vrsta srama je izazvana isključenjem iz društva. Nju osjećamo kada shvaćamo da nekamo ne pripadamo. Svima nama vrlo je važno razviti osjećaj pripadnosti kojim potvrđujemo da nas okolina voli i cijeni. Bez te sigurnosti ponekad gubimo osjećaj o vlastitom identitetu.