Nekad su zaprimali ljubavna pisma i vijesti iz dalekih zemalja, no u vrijeme inboxa, promo-materijala i računa koji ne prestaju dolaziti, sandučići su postali nemili podsjetnik na rutinu svakodnevice.

Poštanski sandučići postali su popularni u većem dijelu Europe krajem 19. stoljeća.

Parižani su poštanske sandučiće koristili stoljeće ranije od ostatka Europe, a u Rusiji su se prvi javni poštanski sandučići pojavili 29. veljače 1888. godine.

Budući da su ruski sandučići bili relativno lagani i napravljeni od drveta i metala, lopovima su bili privlačna meta pa su vrlo brzo nestajali.

Kasnije su prešli na proizvodnju sandučića od lijevanog željeza, koji su težili i do 40 kilograma. Moderni sandučići sasvim su drugačiji, žarkih su boja, puno sigurniji za one koji to žele, a i puno laganiji od onih starinskih.

To su sandučići za one koji vole minimalizam, inspirirani nekim drugim predmetima iz svakodnevnog života ili čak samim svojim sadržajem.

Prvi ParižaniVeliku popularnost u Europi poštanski sandučići postigli su krajem 19. stoljeća, a Parižani su ih počeli koristiti stoljeće ranije od ostatka Europe.Sandučić Stephena Hugo-Seinadera inspiriran je bojama i oblicima podzemne željeznice grada Toronta, čija je prva faza izgrađena 1950-ih godina. Sandučići su napravljeni od materijala čija proizvodnja nije složena (aluminij i poliuretanska baza), a dizajn se odlikuje jednostavnošću i funkcionalnošću.

Sandučić Michaela Rösinga s prozorčićem u sredini zabavan je, praktičan i inovativan rezultat visokokvalitetne proizvodnje.

Dimenzije su mu 40 cm (širina) x 34 cm (visina) x 11,5 cm (dubina), a proizveden je od čelika sa staklenim prozorčićem. Za one koji ne žele da susjedi znaju što im je u sandučiću, proizvođači su napravili i plastičnu ploču koja služi za prekrivanje otvora.

Dizajn Marka Nadena iz Toda oponaša izgled standardne omotnice br. 10. Elegantan i jednostavan, sandučić je napravljen od čelika i cinka kako bi ga se zaštitilo od hrđe i vremenskih (ne)prilika.

(net.hr)