Poskupljenja usluga velikog opsega u Hrvatskoj se uobičajeno događaju ili najavljuju pojedinačno, ali ponekad biva očito da je ipak posrijedi obuhvatniji val ili trend. Tako se nešto dogodilo i proteklih dana, ako se osvrnemo do npr. početka visoke turističke sezone i vijesti o značajnom poskupljenju cestarine na državnim autocestama. Prvim strahovima unatoč, međutim, pokazalo se da je ipak riječ o sezonskoj cijeni radi bogatijeg utrška od turista u vrijeme povećanog korištenja glavnih domaćih prometnica. Na olakšanje hrvatskih građana koji će se istim tim autocestama voziti i u ostatku godine, objavljeno je da će viša cijena važiti samo do kraja rujna.

Daljnja dva aktualna poskupljenja najvećeg opsega, nažalost, nemaju tako vedar epilog, i ostat će zacijelo trajno na snazi. Radi se pritom o dvjema uslugama najšire potrošnje, a kakve u pravilu ne poskupljuju slučajno u isto vrijeme, nego se planiraju kao odvojeni dijelovi zajedničkog kompenziranja budžetskog deficita. Prva se izmjena cijene odnosi na struju, tj. rast obavezne naknade za obnovljive izvore energije, pa će računi građana već za ovaj mjesec biti u prosjeku viši za oko 15 kuna. No veći problem sastoji se u očekivanju poskupljenja niza drugih roba i usluga, budući da se za većinu njih u proizvodnji realno uračunava i trošak na električnu energiju.

Protržišno djelovanje vlasti

Neovisni medijski ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević mišljenja je da novi val poskupljenja temeljnih potreba odražava dugogodišnji smjer hrvatske politike - bez obzira tko je na vlasti: „Radi se o protržišnom djelovanju gdje se pojedinac mora pobrinuti za sebe čak i u onim područjima gdje bi se očekivala kolektivna odgovornost organizirana kroz državu i financirana porezima. Pitanje je čemu onda služi javni budžet ako nije u funkciji prepoznavanja društvenih prioriteta poput zdravstvene zaštite. Odgovor je da vladajuća klasa u budžetu prepoznaje prioritete, ali to su prioriteti kapitala, tj. profitnog interesa."Konačno, ministar zdravstva RH Milan Kujundžić osobno je najavio rast cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja koje bi potom - zbog opsega uključenih usluga - praktično, a jednom možda i službeno, postalo obaveznim za svih. Znamo li kako dopunska polica u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje već sad iznosi 70 kuna, jasno je kakav bi to bio udar na financije većine građana. No postavlja se i dodatno pitanje, naime, o političkoj pozadini takve sume krupnih poskupljenja u istom trenutku. A posebno nakon što smo već konstatirali da je hrvatska zakonodavna vlast nedavno, u sjeni arbitraže oko Piranskog zaljeva, donijela više istinski dubioznih odluka.

Mjere bez proračunsko-političkog opravdanja

Prema njegovu uvidu, javno zdravstvo poskupljuje i postaje sve manje dostupno većini, ali zato se razvija privatno zdravstvo za bogatiju manjinu. „I sve to u trenutku kad je državni deficit na rekordno niskoj razini od svega 0,8 posto BDP-a u 2016. godini! Vladajući establišment, dakle, cijedi nas raznim nametima, ali ne da bi osigurao novac za bolnice, škole i vrtiće, nego da bi tim novcem subvencionirao interes kapitala. To je politika kojoj se treba pod hitno suprostaviti", drži Mihaljević, videći aktualna poskupljenja kao antisocijalnu mjeru bez posebnog proračunsko-političkog opravdanja.

Toni Prug, sociolog ekonomije s londonskog sveučilišta Queen Mary, pak, smatra da inače postoje dva glavna momenta kada vlade - ne samo hrvatska - naročito forsiraju poskupljenja i ostale nepopularne odluke: goruće krize i ljetni mjeseci. „S obzirom na dugi period nefunkcionalnosti hrvatske vlade, pucanje nestabilne koalicije i pokušaji novog dogovora, jek krize Agrokora nije se mogao iskoristiti u tu svrhu. Moguće da se zbog potencijalno velikog destablizacijskog utjecaja sloma Agrokora nije htjelo riskirati dodatnim lošim vijestima."

Taktičko razblaživanje dojma

„Jer, tim se zakonom otvara mogućnost pretvaranja zajedničkih resursa u robu koju će stanovnici plaćati, ovisno o platežnoj sposobnosti. To je još jedan korak prema ekstremnijoj podjeli društva, a gdje će onima s manjim prihodima biti praktično oduzeto, ili znatno otežano, korištenje raznih dotad zajedničkih resursa", zaključuje ovaj socioanalitičar i navodi recentni slučaj splitske plaže Kašjuni kao primjer takvih praksi o kojima su se mediji u posljednje vrijeme raspisali. A tek zajednički efekt svih navedenih, mada pojedinačno plasiranih mjera vlasti, u potpunosti odražava opterećenje koje je namijenjeno najširim slojevima stanovništva.„No sada kada je vlada donekle stabilizirana, a kriza Agrokora je iz šokantne vijesti normalizirana, integrirana u ionako problematičnu svakodnevnicu, ljeto je idealno vrijeme za nepoželjne promjene", kaže Prug, te dodaje kako - umjesto jednog većeg poskupljenja - punjenje budžeta s nekoliko manjih stavki postaje način da se loša vijest razbije, da se dojam razblaži. Pritom on napominje da nikako ne treba zanemariti ni izglasavanje novog Zakona o koncesijama kao dodatni dugoročni udarac na budžet stanovnika."