Više od dvije i pol godine timovi „Liječnika bez granica" aktivni su sa spasilačkim brodovima na Sredozemnom moru. Više od godinu dana i u izbjegličkim kampovima u Libiji, u kojima izbjeglice žive u neljudskim uslovima. Naši timovi dakle reagiraju na dvije dramatične humanitarne situacije: stotine tisuća izbjeglica i migranta u Libiji je izloženo ekstremnom nasilju i velikim opasnostima, a na Sredozemnom moru se samo ove godine utopilo više od 2.400 osoba.

Ali umjesto da ostane vjerna svojim principima i brine se za zaštitu ljudi na vanjskim granicama Europe, Europska unija se ograđuje i sve više i više sprječava organizacijama poput „Liječnika bez granica" u pružanju humanitarne pomoći. To su poražavajući podaci na Međunarodni dan humanitarne pomoći.

Libijske vlasti su 11. kolovoza  najavile uspostavljanje svoje spasilačke zone i u širokom pojasu međunarodnih voda, pred obalom Libije, zabranile pristup brodovima humanitarnih organizacija. Libijska obalna straža - koju EU naveliko pomaže - spasiteljima iz humanitarnih organizacija prijeti i oružjem i ne dozvoljava im pristup novo uspostavljenoj spasilačkoj zoni. To je strašno.

Ugroženi spasitelji

Raspoloženje prema civilnim spasiteljskim akcijama je sve više neprijateljsko. Italija i Europska unija predstavile su kodeks ponašanja za nevladine organizacije, koji djelimice onemogućava spašavanje na moru. Italija je čak poslala i vojne brodove u libijske vode. Cilj je sljedeći: EU i njene zemlje članice sa svojim libijskim partnerima rade na tome da spriječe bijeg ljudi iz Libije. To je nedopustiv napad na život i dostojanstvo ljudi kojima je hitno potrebna zaštita.

Ukoliko libijske službe i obalna straža sprovedu to što najavljuju, onda „Liječnici bez granica" i druge organizacije više neće moći pružati spasiteljsku pomoć koja odgovora međunarodno priznatim humanitarnim principima i međunarodnim sporazumima o zaštiti izbjeglica i pružanju pomoći na moru. Zabranjeno je ljude vraćati na područja koja nisu sigurna. „Liječnici bez granica" odbijaju ući u sustav koji ljude pod svaku cijenu želi spriječiti da zatraže zaštitu i sigurnost.

Takva politika ima katastrofalne posljedice po ljude koji bježe od progona i ekstremnog nasilja u Libiji. Ukoliko se brodovi humanitarnih organizacija sve više potiskuju iz Sredozemnog mora, sve manje ljudi može biti spašeno od smrti. Oni koji se ne utope, bivaju uhvaćeni i šalju se nazad u Libiju - u zemlju bezakonja, gdje su izloženi mučenju i seksualnom nasilju.

Ograđivanje ima prednost pred zaštitom

Bilanca politike Europske unije na Međunarodni dan humanitarne pomoći 2017. godine je poražavajući. U izjavama se rado ističu humanitarni principi, ali u stvarnosti vidimo da je zaštita izbjeglica često podređena politici ograđivanja Europe.

Već sporazumom EU-Turska, europski šefovi vlada s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel na čelu, stvorili su model za zaštitu Europe. Posljedica toga bio je domino efekt sa zatvaranjem granica, koji je doveo do toga da se ljudi više nisu mogli skloniti s ratnih područja, kao što je slučaj u Siriji. Stotine tisuće ljudi još nije u mogućnosti napustiti područja i provizorne kampove u kojima vladaju neljudski uslovi. Patnja ljudi nije smanjena, samo je postala udaljenija od europskih granica, daleko od kamera svjetske javnosti.

Kroz naše projekte s izbjeglicama i protjeranima u više od četrdeset zemalja svijeta, zaključujemo da su hitno potrebni sigurni i legalni putovi za ljude koji bježe od rata. EU u tome jedva da pomaže. To je dokaz slabosti kontinenta koji iz vlastitog iskustva poznaje patnje ljudi koji su prisiljeni napustiti svoje domove.

Volker Westerbarkey, "Liječnici bez granica"