Pandemija je stvorila novo, golemo tržište, procjenjuje Paul Maier, čelnik europskog ureda za praćenje povreda intelektualnog vlasništva. I to tržište predmeta osobne zaštite od virusa: maski, brzih testova, dezinfekcijskih sredstava. "Bili smo u situaciji da industrija nije odmah bila sposobna stvoriti te proizvode u volumenu kakvog je tražilo tržište. A krivotvoritelji su nevjerojatno brzi."

Tako je prošlog proljeća kad je postalo jasno kako nedostaje dobrih zaštitnih maski, samo nakon par dana je bila gomila ponuda iz Kine. Ali ti proizvodi koji su na prvi pogled izgledali dobri su se pokazali neupotrebljivima jer nisu ispunjavali europske odredbe. "To nisu tek neki maleni kriminalci koji nisu opasni. Oni spadaju u najgoru sortu. To objašnjava i zašto su ti ljudi tako brzi i tako dobro organizirani", kaže Maier.

Falsifikati u vrijednosti od 120 milijardi eura

No tu su prije svega "stare" krivotvorine, osobito elektroničkih uređaja, odjeće, igračaka i kozmetike. Plagijati i krivotvorine su prošle godine činili oko 7% čitavog uvoza u EU, što znači da je riječ o robi u vrijednosti od preko 120 milijardi eura. Dobre tri četvrtine tih krivotvorina stiže iz Kine.

Maier nam svjedoči kako je ova pandemija olakšala život kriminalcima u distribuciji njihovih kopija. Internetska trgovina se ionako već dugo širi, ali njen volumen je u upravo eksplodirao dok je u mnogim državama "običnim" trgovinama bio zabranjen rad. A u običnoj trgovini je druga priča: "U pravilu, kad u ruku primite falsifikat, to odmah primijetite i ne možete vjerovati da je to kvaliteta kakvu poznajete od tog proizvođača. Na internetu to ne vidite jer proizvođači krivotvorina stavljaju fotografije pravog proizvoda. Dakle na slici je original, ali šalje se plagijat."

Mnogi su se već "opekli"

Iskustvo kupaca je na žalost već veliko: prema istraživanju ovog europskog ureda, svaki treći potrošač u Europi vjeruje kako se već susreo s proizvodom koji je najvjerojatnije bio krivotvorina, svaki deseti je nehotice i kupio falsifikat.

Europska služba savjetuje potrošačima i na internetu kupovati u trgovinama koja su dio neke trgovačke udruge koja jamči za prodanu robu poput "Trusted Shop". Dobro je i baciti oko na adresu koju posjećujete u izborniku: neki krivotvoritelji - ili jednostavno lopovi čak uopće ne oglašavaju neki proizvod, nego na svojoj stranici stavljaju poveznicu s pravim ponuđačem: to je mnogo teže ako adresa počinje "https://" na ne samo "http://".

A kad je riječ o lijekovima, Maier jedino može upozoriti da se tu ne treba igrati s vlastitim životom: čak i ako falsifikat nije neka opasna kemikalija, on sasvim sigurno neće djelovati za bolest kojoj je lijek potreban. Bez obzira na cijenu, treba kupovati samo kod licenciranih internetskih apoteka.

I to postaje prioritet policije

Policije i carine Europe već odavno gomilaju krivotvorene proizvode u svojim skladištima, ali tada je za potrošače uglavnom kasno: oni su već kupili i često platili taj falsifikat, sad još mogu imati posla i s policijom koju trebaju uvjeriti da nisu znali kako je riječ o ilegalnom proizvodu. Tu je i EU svjesna kako treba učiniti mnogo više i odlučnije: ministarsko vijeće EU je nedavno odredilo borbu protiv organiziranog kriminala kao prioritet za sljedeću godinu. Prije svega se tu radi o internetskom kriminalu, a falsifikatori su tu među glavnim kriminalcima.