‘Da je ostao kod kuće još mjesec dana, vjerojatno bi umro’, riječi su 45-godišnje Đakovčanke D. B. Nakon višemjesečnih neuspješnih pokušaja da svog 18-godišnjeg sina A. B. nagovori da potraži liječničku pomoć zbog ovisnosti o kompjutorskim igricama, ona i suprug odlučili su ga poslati na liječenje uz pomoć policije.

- Bio je naš mezimac od rođenja i danas, kad vratim film unatrag, uviđam da smo ga razmazili i previše mu udovoljavali. Doduše, tome je pridonijelo i to što je bio krhko i boležljivo dijete, pa smo mislili da ćemo ispunjavanjem brojnih želja  kod njega kompenzirati eventualni osjećaj bespomoćnosti.

Stvari su ipak sjedale na svoje mjesto, bio je odličan učenik, bavio se rukometom, imao je prijatelje, izlazio van i ništa nije upućivalo na to da bi se mogao pojaviti ovakav problem. Uvijek sam se bojala da se ne počne drogirati, a na kraju nas je zadesilo nešto što nismo mogli ni u najgoroj mori očekivati - priča D. B.

Život njezina sina preokrenuo se prije godinu dana, kad ga je pretukla skupina vršnjaka tijekom jednog noćnog izlaska. Od teških tjelesnih ozljeda uspio se oporaviti, no one psihičke su očito bile preduboke. Povukao se u sebe, više ga nije zanimao ni rukomet, a ni prijatelji.

- U početku tome nismo pridavali veliku pozornost jer smo držali da je potreban određeni vremenski odmak da bi ponovno stekao vjeru u ljude.  No, s vremenom je to postajalo sve gore. Stanje mu se iz dana u dan pogoršavalo, znao je po 24 sata sjediti u sobi za prokletim monitorom, ništa jesti, ništa piti, osim silne kave i pušenja cigarete za cigaretom. Nismo ga mogli izvući iz sobe, prijatelji su mu prestali dolaziti jer nije dizao pogled s ekrana. U samo nekoliko dana izgubio je 11 kilograma i s visinom od dva metra izgledao kao živi kostur - priča potresena majka, u kojoj se tada sve prelomilo.

Roditelji su u početku problem pokušali riješiti dogovorom. Triput su isključivali internet, ali bi ga ponovno uključili kad bi sin počeo prijetiti da će si učiniti nešto ili pobjeći od kuće. Za odlazak liječniku nije želio ni čuti. 

- Pa, nisam ja drogeraš - odgovarao bi roditeljima.

- Nisam to više mogla gledati, otišla sam k njegovom liječniku i pitala što mi je činiti, a on je rekao da ga pokušamo odvesti na liječenje uz pomoć policije. U tom trenutku imala sam osjećaj kao da mi se svijet ruši.

“Lomilo se u meni i suprugu, no na kraju smo se odlučili na to i nadam se da nismo pogriješili. Ipak, trenutak kad ga smo ga odvodili u pratnji policije je nešto što će zauvijek ostati urezano u moje srce. Kako on nikako nije želio priznati da ima problem, tako je pružao otpor i odvođenju na liječenje.”
D.B.
majka

Zamislite situaciju da svoje dijete predajete policiji u ruke, a ono nije kriminalac, probisvijet, razbojnik, već samo bolesno dijete kojemu treba pomoć - priča majka koja je ipak skupila rijetko viđenu hrabrost i odlučila spasiti sina. Cijela je situacija dovela i do obiteljskih problema, međusobnih optužbi i prozivanja. Sin je sada već 11 dana na psihijatrijskom odjelu KB-a Osijek, a očekuje se da bi za dan ili dva mogao kući.

- Liječnici kažu da liječenje ide u željenom smjeru, no mene je strah toga što on ni danas ne priznaje da ima problem. Zapravo, imam dojam da je toga svjestan, ali ne želi priznati. Moram vjerovati da će sve biti u redu.

Računalo smo izbacili iz kuće, zapravo suprug ga je odnio i razbio, i molim Boga da je ta ovisnost ostala iza nas - zaključila je svoju potresnu ispovijest D. B., koja je ovime željela dati hrabrost i drugim roditeljima koji se susreću sa sličnim problemima. (Nikola Patković/EPEHA)