Sve bi trebalo brzo obaviti, a da ne izgleda brzopleto. Britanski konzervativci su dali znak za početak utrke za mjesto nasljednika Borisa Johnsona.

Svaki kandidat mora do utorka navečer (12. srpanj) osigurati podršku najmanje 20 zastupnika Donjeg doma britanskog parlamenta. Potom će se u više krugova u Donjem domu suziti broj kandidata, a cijeli postupak bi trebao biti okončan petog rujna, kada će se izabrati novi premijer.  

Kakva je procedura?  

U dva izborna kruga koji se održavaju u srijedu i četvrtak otpadaju kandidati s najmanje glasova. U svakom daljnjem krugu glasanja će otpasti kandidat s najmanje glasova, dok ne ostanu dva.  

Graham Brady je šef takozvanog „Komiteta 1922" koji okuplja konzervativne zastupnike. Taj komitet ima odlučujuću ulogu u proceduri. Brady kaže da bi do 21. srpnja trebalo biti jasno koja su ta dvojca. 

U naredna dva tjedna britanski parlament će se pretvoriti u leglo intriga, zakulisne borbe će biti pune otrova.  

Odluku će na kraju donijeti 100.000 članova Konzervativne stranke. Na posljednjem glasanju dali su veliku podršku Borisu Johnsonu. Sada bi trebali razmisliti koje kvalitete osim humora i sposobnosti za stjecanje popularnosti mora imati Johnosonov nasljednik.

Procedura je slična predizbornoj trci. Dva kandidata se predstavljaju u lokalnim stranačkim odborima boreći se za svaki glas. Na ljetnim vrtnim zabavama torijevaca u njihovim uporištima na jugu Engleske, odlučuje se tko će zadobiti simpatije stranačke baze i postati novi premijer.  

Boris Johnson, koji je u ponedeljak (11.7.) dao prvi intervju nakon najave da će se povući, bio je suzdržan u vezi s pitanjem svog nasljednika. Rekao je da ne želi nikome pokvariti izglede za pobjedu.  

Slični ciljevi  

Torijevci se, nasuprot Johnosonovoj politici, sada opet prezentiraju kao stranka koja smanjuje poreze. To obećavaju skoro svi kandidati, dok su za vrijeme odlazećeg premijera poreski nameti dostigli visoku razinu.

Dok je poslednji Johnsonov ministar financija najavljivao oporezivanje tvrtki s 21 posto, sada svi najavljuju smanjenje poreske stope na 15 posto. Time bi propali međunarodni planovi za globalni minimalni porez.  

Pitanje je međutim možr li se time riješiti problem slabog prilijeva inozemnih investicija. Svi kandidati stoje iza tvrdog Brexita koji je zemlju već koštao više od dva posto privrednog rasta. Međutim, nitko nema hrabrosti dovoditi Brexit u pitanje, pa čak ni čelnici opozicije.  

Veliki problem poreskih olakšica je pitanje - tko će to platiti. Spominje se štednja u javnom sektoru i fiskalni potencijali za uštedu, ali konkretnih naznaka nema. Britanski javni dug je za vrijeme pandemije zbog slabog privrednog rasta povećan na 95 osto ukupnog društvenog proizvoda, i sigurno je da će i naredna konzervativna vlada, tko god je predvodio, taj dug još povećati.   

I naravno: baš svi kandidati obećavaju novi početak, ma što god to značilo.

Dobri, loši i nepoznati 

Raznolikost kandidata je veća nego ikad, više njih su azijskog ili afričkog porijekla. Oni predstavljaju čudnu mješavinu spornih Johnosonovih ministara i potpuno nepoznatih zastupnika iz strađnjih parlamentarnih klupa.  

Izgleda da još uvijek najbolje šanse ima Rishi Sunak, bivši ministar financija. Ali protiv njega se već žestoko spletkari. Njegova izuzetno bogata supruga nema poresko sjedište u Velikoj Britaniji, a i on je dugo posjedovao američku zelenu kartu, pa bi ga to trebalo diskvalificirati u očima pristalica.

Govorka se da kampanju protiv njega vode iz savjetničkog tima Borisa Johnosona jer je on navodno ljut zbog Sunakove ostavke prošlog utorka, što je bitno doprinijelo padu premijera. 

Međutim, spletkarenja nije pošteđen ni njegov nasljednik na mjestu ministra financija Nadhim Zahawi - navodno je stvarao bogatstvo surađujući s firmama koje su odlazile pod stečaj, a govorka se i o nekim neraščišćenim poreznim obvezama.

I bivši ministar zdravstva Sajid Javid, koji ima najviše iskustva u vladi, a također je doprinijeo padu Borisa Johnosona, ne otkriva do kraja svoje porezne dugove. Izgleda da ovi najbogatiji kandidati imaju slične probleme s poreznom upravom.  

Aktuelna britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss je takođe kandidatkinja za mjesto premijerke. Njoj, oak, protivnici pripisuju nekompetentnost. I državna pravobranitica Suella Braverman, koja je deklarirana protivnica lijevih identitetskih politika, također je u igri.

Vođa stranačke desnice Steve Baker je upozorio da bi se u trku mogao uključiti i Jacob Rees-Mogg, kojeg mnogi vide kao karikaturu torijevca iz 19. stoljeća. On bi navodno bio čisti otrov za birače.  

U igri je i Jeremy Hunt, kojeg je međutim svojevremeno na stranačkim izborima pobijedio Boris Johnson, pa ga prati imidž gubitnika. No, on barem ima čiste ruke, jer nije imao funkciju u Johnsonovoj vladi. Pored nekih manje poznatih kandidata, na listi je i Rehman Chishti, o kojem čak i dobro upućeni ne znaju gotovo ništa. Izgleda da je njegov moto olimpijski - važno je sudjelovati.