I na sastanku na vrhu Njemačke i Španjolske koji se ove srijede održava u A Coruñi će MidCat plinovod biti središnja tema. Plinovod dužine 300 kilometara koji bi se protezao preko Katalonije i preko Pirinejskog gorja stizao u Francusku se zapravo već počeo graditi 2013., ali je gradnja obustavljena šest godina kasnije protivljenjem i Francuske i EU-a. Francuski  predsjednik Macron taj plinovod smatra "gospodarski neisplativim i neprovedivim u očuvanju prirodnog okoliša". 

To je - iz Francuskog očišta i točno: toj zemlji ne treba još plina iz Španjolske, a Španjolska već i sad zapravo ima veće kapacitete nego što joj treba. Najprije, tu je već odavno plinovod koji vodi plin u Španjolsku ispod Mediterana iz Afrike (Maghreb-Europe - MEG plinovod), a ona već sad ima 30% kapaciteta za prihvat i preradu ukapljenog plina čitave Europe - pretežito onoga koji stiže iz SAD-a, Alžira i Nigerije. "Mi posjedujemo najveću infrastrukturu za ukapljeni plin u čitavoj Europi", ponosno ističe španjolski premijer Pedro Sanchez.

Španjolska ima, Njemačkoj treba...

A Španjolska gradi i novi LNG terminal, u Gijónu na sjeveru svoje obale prema Atlantiku. Samo kapacitet tog novog terminala će biti nekih 100 supertankera i to bi bilo skoro 8 milijardi kubičnih metara plina, 15% onoga što je u Njemačku stizalo iz Rusije plinovodom Sjeverni tok I. 

Zato nije slučajno što je španjolski premijer i pozvao njemačkog kancelara upravo u A Coruñu, tek nedaleko od luke Mugardos gdje je jedan od šest već postojećih velikih LNG terminala Španjolske. Jer svatko iz svojih interesa, i Španjolska i Njemačka, ne žele odustati od ideje Pirinejskog plinovoda. "On bi uvelike pridonio popuštanju napetosti u opskrbi plinom", izjavio je njemački kancelar Olaf Scholz. Slično se čuje i iz Madrida: "Berlin i Španjolska su suglasni kako trebamo više europskih mreža za transport energenata, bio to plin ili električna energija". Španjolska želi postati glavno čvorište za prihvat ukapljenog plina i distribuciju u Europu, a Njemačka - kao i druge države srednje i istočne Europe plin svakako trebaju.

Zašto oko toga skačemo kao pirinejske koze?

Ali Francuska se i dalje protivi tom novom plinovodu, to se čulo i na nedavnom susretu francuskog predsjednika Macrona s njemačkim kancelarom Scholzom. Jer iz Španjolske u Francusku već vode dva, manja plinovoda koji i trenutno, mjesecima nakon početka ruske invazije na Ukrajinu i usred problema s opskrbom, još uvijek ne rade punim kapacitetom. Povrh toga, čak i da Francuska pristane i da se izgradi - trenutno zapravo već postoji 86 kilometara tog plinovoda na španjolskoj strani, ali do završetka bi trajalo godinama. Njemačka doduše trenutno nema LNG terminala, ali užurbano se grade i gotovo sigurno će biti gotovi čak i prije nego taj plinovod.

Zaključak francuskog predsjednika je jasan: pretpostavka kako bi MidCat brzo riješio europske probleme opskrbe plinom je "apsolutno pogrešna" i "ne razumijem, zašto mi moramo skakati oko tog pitanja kao pirinejske koze". Želje Madrida i Berlina ga do sad nisu uspjele uvjeriti, ali ako bude novih argumenata je naravno i francuski predsjednik spreman razmisliti o stavu Pariza.

A takav novi "argument" bi možda bio da taj plinovod bude rentabilan i bez korištenja fosilnih goriva kao što je zemni plin, nego i kao put za ekološki održivo gorivo poput vodika. U njegovoj proizvodnji treba mnoštvo električne energije što bi i sunčana Španjolska mogla ponuditi, a onda su tu i golemi europski fondovi za promicanje takvih oblika energije. To bi Francuskoj onda bilo zanimljivo i mnogo je snažniji argument nego prijetnja Španjolske da će onda pod morem svoj plin slati u Italiju i od tamo u središnju Europu.