Što je zajedničko piscima Slavenki Drakulić, Dževadu Karahasanu i Aleksandru Hemonu s Radovanom Karadžićem? Osim što su nekoć živjeli u istoj državi, a dvojica (Karahasan i Hemon) i u istom gradu, Sarajevu, oni su, tužna je ali još uvijek činjenica, bili i kolege. Radovan Karadžić, osim  ostaloga, pisao je i dječje pjesme. Trenutno niti piše, niti govori, već se brani šutnjom u beogradskom zatvoru, čekajući izručenje u Haag.

Javnost nije šokirala samo vijest da je krvnik konačno uhićen, nego i priča o njegovu životu u ilegali, koje se ne bi posramio nijedan filmski scenarist, a kamoli njegov osvjedočeni zagovornik i prijatelj Emir Kusturica, koji se nije u javnosti još očitovao o ‘nemilom događaju’. Ali zato jesu gore navedeni pisci, koje su upravo prilike na području bivše Jugoslavije, početkom 90-ih otjerale u drugačije oslikane predjele. Dževad Karahasan smatra kako svijet, a naročito građani Bosne i Hercegovine, nisu ništa dobili hapšenjem Karadžića:

“Mrtvi su dobrano mrtvi, a raseljeni i dalje raseljeni. I svatko koga poz-najem želi napustiti Bosnu, pa ljudska pravda teško može biti zadovoljena.”
Dževad Karahasan

- Kad sam čuo vijest, osjetio sam veliko olakšanje, radost gotovo. Ali samo na nekoliko sekundi. Tada mi je ‘došlo’ da su mrtvi već ‘dobrano’ mrtvi, a raseljeni i dalje raseljeni. I da gotovo svatko koga poznam želi napustiti Bosnu, tako da ljudska pravda teško može biti zadovoljena - izjavio je za Frankfurter Allgemeine Zeitung poznati bosanski književnik i sveučilišni profesor, koji je prije 15 godina napustio opkoljeno Sarajevo  i otad promijenio nekoliko adresa.Trenutno živi u Berlinu.

Otprilike u isto vrijeme  taj grad je napustio i Aleksandar Hemon i otisnuo se preko Atlantika. Živi u Chicagu, predaje književnost i objavljuje prozu, ali na engleskom jeziku. Srećom, djela mu se polako ali sigurno prevode na ‘naš’ jezik.  Dovođenje Karadžića u Haag za Hemona ipak ima smisla:

“Tog čovjeka koji je mislio da je veći od cijeloga svijeta i vjerovao da ima
pravo dijeliti božanske kazne, mora poniziti ovozemaljski, ljudski sud.”
Aleksandar Hemon- To je lijek za otklanjanje srpske nacionalističke mitologije, jer Scheveningen nije mitološko mjesto nego zatvor. Time bi Karadžić bio pod svjetlima reflektora koji bi rastjerali tamu nacionalističke mitologije. Tog čovjeka, koji je mislio da je veći od cijeloga svijeta i vjerovao da ima pravo dijeliti božanske kazne u ime svoga naroda, mora poniziti ovozemaljski ljudski sud - među ostalim piše Hemon za www.bim.ba, portal balkanske istraživačke mreže.

Hrvatska književnica Slavenka Drakulić u svom se komentaru u Guardianu prisjeća scene iz dokumentarca u kojem Karadžić ugošćuje na Palama ruskog književnika Limonova te ga ‘časti’ pucanjem iz strojnice po Sarajevu:

- To je kao na filmu kada kralj nudi oružje svojim gostima da upucaju divlje životinje. Samo što tamo dolje u opkoljenom gradu žive ljudi, a ne životinje. Nevjerojatno je kako je Limonov bio sretan i ponosan što je tako postao jedan od njih.