"Djeca pisanje rukom danas počinju učiti u drugom razredu (s osam godina) i imaju jednu godinu da to savladaju prije nego što ih krenemo koncentrirati na ono što pišu, umjesto isključivo kako pisati," kaže Minna Harmanen iz Nacionalnog vijeća za edukaciju. "Oni nemaju vremena postati brzi u pisanju kosog pisma, stoga im to nije toliko korisno".

Pisanje kurzivom je postalo teško u 1986. godini nakon što su Finci uveli nov način pisanja slova. "Mi smo se od starog pisanog stila preuzetog iz Švedske odmakli prema modernijem, pa sad pojedina slova izgledaju vrlo slično ispisana pisanim slovima," objašnjava Harmanen. "Djeci to nije lako pisati, a učiteljima čitati. Kad pišu tiskanim slovima, sve je jasnije."

Harmanen dodaje da će od 2016. godine djeca učiti isključivo tiskana slova i više vremena provoditi za tipkovnicom, "nešto što mi prepoznajemo kao izrazito važno za tržište rada," kaže.

Globalni trend

Finska je među prvim zemljama koja ukida obavezu učenja pisanih slova, no riječ je o globalnom trendu prema digitalnim komunikacijama. Nedavna anketa u Velikoj Britaniji otkriva da trećina ispitanika nije ništa "pošteno" ispisala rukom u posljednjih šest mjeseci, a pisana slova nestaju i iz kurikuluma u brojnim američkim državama, piše Guardian.

Ipak, neuroznanstvenici već dugo upozoravaju da pisanje rukom pogoduje razvoju uma, motoričkih vještina, samokontroli ili ublažavanju disleksije. Francuska je njihove sugestije prihvatila 2000. godine i ponovno uvela pisanje rukom nakon što je ono nakratko izostavljeno iz školskih programa.

Finci pak ne dvoje oko odluke. "Mi gotovo da nismo dobili komentare od roditelja," kaže Harmanen, "nekolicina djedova i baka se uzrujala, ali čini se da je odluka u redu ostalima." 

Harmanen prihvaća da će finski tinejdžeri propustiti romantično pisanje ljubavnih pisama, ali inzistira da oni ovih dana ionako koriste pametne telefone.