Diljem svijeta 4. će se lipnja obilježiti komemoracija u spomen na žrtve prodemokratskih prosvjeda kineskih studenata koji su se goloruku pokušali boriti za slobodu, no režim je poduzeo 'potrebne mjere'. Niti danas, dvadeset godina kasnije, Kina ne želi govoriti o nemilom događaju o kome istinu znaju samo oni koji su bili prisutni na na Tianmenu.

Državni dnevni list Global Times, koji izlazi i na engleskom jeziku, u ponedjeljak je prvi put službeno spomenuo godišnjicu kroz ocjenu da su poslije gušenja studenskih prosvjeda 1989. kineski intelektualci postali "umjereniji i racionalniji", prenosi agencija Dpa.

Država odbija spominjati taj pokolj, tek tvrdeći kako su toga dana bile poduzete potrebne mjere za očuvanje mira i stabilnosti u zemlji. Rijetko tko se usuđuje slobodno progovoriti o tim danima, no isti problemi postoje i danas. Kineski intelektualci oprezno podilaze vladajućima tvrdeći kako je danas bolje neko nekada, a ljudi su shvatili da Zapad nije ono što je kineski glavni cilj.

Članak u Global Timesu, objavljen pod naslovom "Evolucija misli kineskih intelektualaca tijekom dva desetljeća", nije tiskan u kineskom izdanju lista u ponedjeljak, piše Dpa. Agencija napominje da su stajališta iznesena u članku u skladu s kineskom komunističkom partijom (KPK) o postupnoj političkoj reformi, ali ne i otvaranju prema višepartijskoj demokraciji.

Na svim kontinentima, od Sydneya do Londona, preko Washingtona do Hong Konga, održat će se komemoracije, ali u samoj Kini šutnju će možda narušiti poneke izolirane akcije, piše francuska agencija. "Disidenti su pod stalnim nadzorom ili poslani udahnuti svjež zrak u planine", a poneki će u četvrtak možda odjenuti bijelu odjeću, u znak žalosti i na poziv disidenata u egzilu, piše AFP.

Događaji s Tiananmena i dalje su tabu-tema u Kini čije vodstvo nije nikada objavilo službenu brojku ubijenih. Dok pekinške gradske vlasti navode da je poginula 241 osoba, udruge za ljudska prava spominju nekoliko tisuća.

događaji od prije dvadeset godina današnju mladež previše ne zanimaju. njima se ta priča čini kao legenda o kojoj poneki pričaju s oprezom no nikada zapravo nisu imali prilike čuti prave podatke i razloge koji su doveli do pokolja studenata. Kako tvrde danas mladi žele osobni probitak, bogatsvo i ne zanima ih politika. Prije dvadeset godina mladež je bila idealistička i naivna, tvrde Kinezi.

Pokret je privukao desetke tisuća ljudi, čak više od milijun Kineza koji su na ulicama gradova tražili demokratizaciju. Vodstvo KPK sedam je tjedana šutjelo i ta inercija potaknula je nade i euforiju. Noću s 3. na 4. lipnja 1989. vojska je u krvi ugušila prosvjede, ne na Tiananmenu, već u pokrajnjim ulicama, a idućih dana slijedila su uhićenja i represije.

Svijet je osudio Kinu, a tadašnji vođa Deng Xiaoping, kada se opet pojavio u javnosti, ni riječi nije rekao o studentima, već je najavio nastavak ekonomskih reformi koje su Kinu vratile iz izolacije. Kao i Majke s Tiananmena i rodbinu žrtava nadzire policija, što pokazuje da Partija još strahuje da bi joj vlast mogla biti ugrožena. Mnogi tvrde kako je to tek desetina žrtava koliko ih je zaista bila jer mnogi do danas nisu saznali gdje su im nestali najbliži. Oni pak koji su dobili tijela nisu imali dozvolu pokopati ih te još i danas imaju urne u svojim domovima.

U Hong Kongu su prošli mjesec rasprodani memoari "očišćenog" partijskog vođe Zhaoa Ziyanga, u kojima odbacuje službene partijske optužbe da je studentski pokret bio kontrarevolucija. Dvadeset godina kasnije rodbina poginulih studenata tvrdi kako je korupcija ono o čemu su studenti govorili, a bili su u pravu. Bez obzira na napredak Kine, problemi su ostali isti. (metro portal)