U posljednjih mjesec dana, čini se, postalo je popularno komentirati krizu i predlagati moguće izlaze iz nje. Bilo bi pametno, mislim, prije svega spomenuti one rupe u kojima nestaje najviše novaca. Naših novaca.

Slučaj Mravak, slučaj HEP

S obzirom da je proračunska rupa zasad veća od 14 milijardi kuna, vrlo je bitno za javnost da se prizna zašto je ona tolika i gdje se nalaze novci koji bi vrlo lako popunili toliku, pa i veću rupu. Najveći dio nalazi se u državnim poduzećima, HEP-u, HŽ-u, HAC-u. Trenutno je najaktualaniji HEP sa svojim famoznim gazdom Ivanom Mravkom. Kratak uvid u njegovu inteligenciju te sposobnost vođenja tvrtke naći ćemo u intervjuu kojeg je dao novinarki Jutarnjeg, Ani Plišić a koji je objavljen u travnju ove godine. Povod je bio njegova obnova voznog parka u vremenu u kojemu je doveo najvećeg državnog monopolista u dugove i upropastio nekolicinu razvojnih projekata.

Intervju

Slijedi par citata iz gore navedenog intervjua:

HEP-u je već pao kreditni rejting. U veljači je agencija Standard&Poor’s smanjila kreditni rejting zbog nelikvidnosti i nesigurnosti financiranja investicijskog plana.

- To se može promijeniti. To ćemo uskoro riješiti jednim kreditom, a do kraja godine planiramo uzeti još jedan.

Normalan čovjek, kad poraste cijena kredita ne odlučuje se uzimati dva nova kredita po nepovoljnijim uvjetima samo zato da bi smanjio cijenu trećeg kredita. U konačnici, osim što apsolutno neodgovorno nabija državni dug, on time smanjuje likvidnost cijelog ekonomskog sustava, dakle uzima sredstva drugim tvrtkama, smanjuje kreditni rejting države (jer kreditni rejting itekako ovisi i o ukupnom zaduženju cjelokupne države) i time u konačnici rasipa ogromne novce na kamate i podiže kamate državi. Uz to, takve stvari radi u trenucima kad je čak i široka javnost da država ulazi u financijsku i ekonomsku krizu. Kao što rekoh, normalan čovjek to ne radi. Nisam napisao pametan čovjek jer je kontrast prevelik i ispalo bi da se sprdam sa situacijom.

U 10 milijardi rashoda HEP-a najveća stavka su - ostali rashodi. Uz troškove zaposlenih, goriva, električne energije i amortizacije, vama četvrtinu prihoda odnosi nešto što zovete ‘ostalim’. Što je to?

- Ne, vi to pojedinačno gledate.

Dvije i pol milijarde godišnje trošite na ‘ostalo’.

- U ovom trenutku ne znam sve te brojke.

On u ovom trenutku ne zna sve te brojke?! Šta nam to govori? Da nije sposoban zapamtiti najbitniju stvar koju mora znati kad dobije nalog od vlade da smanji troškove? Mislim da ne, to je prva stvar koju bi svaki direktor zatražio čim dobije posao kojeg obavlja Mravak, uvid u poslovanje, analizu i projekciju prihoda i troškova.

Građani plaćaju struju skuplju za 20 posto da biste vi dobili 1,4 milijarde u 2008., a ne znate gdje ste potrošili 1,2 milijarde?

- Komercijalna će revizija pokazati kakvo je stanje kada je o tome riječ.

Kako to da vi ne znate? Govorimo o velikim iznosima.

- Sad pomalo uviđam da počinjete s tim pitanjima. Dogovorili smo se...

"Dogovorili su se"? Direktori javnih poduzeća koji su odgovorni za enormne pronevjere ne daju često intervjue. Sama činjenica da je ovo izašlo u javnost i to kroz EPH daje pretpostaviti da je Mravak još početkom godine izgubio političku potporu. No, čak i takav, država mora biti pred bankrotom da mu se nešto dogodi.

Zašto sponzorirate Dinamo?

- Zbog tržišta. Konkurentske tvrtke već su registrirane i moramo širiti brend. Još jedno dizanje cijene struje i već će nam drugi početi oduzimati kupce. Ali sredstva doniramo i mnogim drugim sportskim savezima, školama...

Zašto HEP sponzorira Dinamo? Zbog tržišta? Zato što su konkurentske tvrke već registrirane? Koje to? Zna li netko od čitatelja ovdje koje bi to tvrtke mogle biti? Vjeruje li netko možda da će reklama na dresu zagrebačkog nogometnog kluba koji nema značajnijeg uspjeha u posljednjih nekoliko godina uistinu presuditi pri nečijem odlučivanju od koga da nabavi električnu energiju? Koliko tvrtki i ustanova u državi uopće ima izbor pri nabavci električne energije?

A zašto državna tvrka donira mnogobrojne sportske saveze? Zato što su sportski savezi jako pogodni za izvoz novca iz državnih tvrtki.

Zaključak

Cijela priča je više indikativna prema tome da njega boli neka stvar koliko novca će potrošiti jer nije doveden da osigura dobro poslovanje nego da prikriva kriminal i bude pokrovitelj pranju novca. On se nimalo ne znoji kad kaže da "ne zna" kud su nestale milijarde!!! novca poreznih obveznika. Ako Vam zvuči nategnuto i bombastično, pročitajte pažljivo sljedeće tekstove:
Gordan Malić: USKOK, policija i revizori istražuju poslovanje HEP-a

Pa zatim tekst autora Plamenka Cvitića: "Direktor HEP-a optužen za reket" iz 2007. godine koji objašnjava način reketarenja koji je normalna praksa u HEP-ovoj upravi, unutar mandata Ivana Mravka, iz kojeg citiram:

Despot je uveo novinu da upravo on odlučuje o kojim će se ugovorima raspravljati na sjednicama NO-a. Tako se, prema riječima Nacionalovih izvora iz HEP-a, događalo da se tvrtka javi na natječaj, na njemu i pobijedi, ali dok čeka na potpisivanje ugovora, dobije poziv mobitelom od predsjednika NO-a Despota, koji bi potom na sastanku u četiri oka vlasniku tvrtke “objasnio“ da će potpisivanje ugovora uslijediti tek nakon sjednice Nadzornog odbora koji bi ugovor trebao odobriti ili poništiti. Prema dokumentu “Razotkrivanje kriminala u Hrvatskoj elektroprivredi”, pozitivna odluka NO-a vrijedila je između 3 i 5 posto vrijednosti ugovora, odnosno Despot je od poslovnih partnera tražio novac u gotovini da im ugovori budu odobreni. Uzme li se u obzir da su na nadzorni odbor HEP Proizvodnje dolazili samo ugovori “teži“ od 2 milijuna kuna, te da je u proteklih godinu dana bilo petnaestak takvih ugovora, nije teško izračunati da se i navodni postotak svojevrsne “naknade za prolazak“ kreće u razmjeru od nekoliko milijuna kuna.

Kako treba štediti

U članku: U HEP-u nema štednje: Usprkos brojnim aferama, Upravi milijunske otpremnine, novinar Nacionala Boris Bilas piše:

Takve beneficije garantiraju im novi menadžerski ugovori koje im je sa šest glasova za i jednim protiv tijekom lipnja, kada su svi govorili isključivo o štednji, izglasao Nadzorni odbor HEP-a.

Uzmemo li u obzir što smo sve dosad pronašli u javno dostupnim člancima drugih medija, pomalo je Don Quijoteovski postavljati pitanje, kojojm logikom menadžment državne tvrtke smije sebi dodjeljivati milijunske otpremnine a da ih vlada ne kazni smjenom i novčanom kaznom zbog neodgovornog poslovanja... ma, zna se.

Epilog

U članku: "Mravaka će Vlada smijeniti za primjer ostalim direktorima javnih poduzeća, novinar Večernjeg se malo pravi lud i tvrdi:

Večernji list je, naime, otkrio da je Ivan Mravak u ime HEP-a kupovao struju na međunarodnom tržištu po 83 eura, a prodavao je TLM-u za samo 20,5 eura. No, struja nije završavala u šibenskoj tvornici, nego u mostarskom Aluminiju, čime se zapravo subvencionirala proizvodnja u susjednoj državi.

Kao da to nije poznato mjesecima već. A tu ćemo naći i uvod u zaključak. Sad, kad nema Sanadera više, smije se čak i naznačiti nešto što je bilo nezamislivo do prije par tjedana:

Smjenjivanje prvog čovjeka HEP-a Vlada će najvjerojatnije objasniti antirecesijskim mjerama, no još ostaje nerazjašnjeno je li Mravak HEP doveo na rub propasti samostalno ili na izravnu naredbu iz Vlade.

Moje osobno mišljenje je da je Mravak pandan Željka Čovića, osobe koja je dovedena u Plivu da joj sruši tržišnu vrijednost sustavnim uništavanjem iznutra, s vrha, dugogodišnjim nizom imbecilnih odluka, s ciljem povoljnije kupovine na koncu raščerupanja i podjele onoga što je ostalo među akterima. Naravno da to nije ekonomski pametno poslovanje, no povijest iz bliskih nam devedesetih još bolno podsjeća na tisuće takvih primjera širom Hrvatske. Gotovo da nema grada u kojemu je HDZ bio na vlasti u kojemu se tako nešto nije dogodilo barem s jednom tvornicom ili državnom tvrtkom. Jesam li u pravu pokazat će se uskoro, dok vlada odluči da je HEP potrebno privatizirati uz izlike da "nam nedostaje novaca" i da "HEP nije profitabilna tvrtka".

U Kini nema nikakvih dilema, sve aktere, od Vlade do predsjednika uprave ne bi smijenili uz milijunske otpremnine da zaslade pokradeno, nego bi ih streljali i vratili svu njihovu imovinu natrag u proračun. To bi nam baš dobro došlo u ovim vremenima...