Riječ „izbjeglice" nije pala niti jedan jedini put u govoru pape Franje. Što nam on time želi reći? Zar više nije vjeran svojoj ulozi čovjeka koji nas opominje tijekom izbjegličke krize? Ne, Franjo, dobitnik Karlove nagrde 2016., želi više. Želi nešto drugo. U svojoj zahvali na priznanju on u svom velikom govoru Europu poziva na „novi europski humanizam".

U Rimu je na koncu konca tako puno toga rečeno o temi izbjeglice i o njihovom prihvatu u Europi. Od strane svakog od troje laudatora, Martina Schulza, Jean-Claudea Junckera i Donalda Tuska, ali i od strane Mattea Renzija i Angele Merkel dan ranije. Franjo preferira konkretno djelovanje, to je pokazao nedavnim posjetom Lezbosu, i tako pokazuje kako Europa, odnosno kako europska politika zapravo ne djeluje.
Migranti ne smiju biti zločinci

Pa ipak je osjetljiva tema bila prisutna u vizionarskom nastupu pape Franje. Dio njegovog sna o „novom europskom humanizmu" je i rečenica „Sanjam o Europi u kojoj migranti nisu zločinci." Ima li Papa dakle sad dojam da se migrante u Europi smatra kriminalcima?

Papa Franjo je svoj govor podijelio na pojmove „integracija, dijalog, kreativnost". Tu je bio real-političan. I Europu je na primjer još jednom podsjetio na to što se trenutno događa s milijunima mladih, prije svega na jugu kontinenta, na mlade koji nemaju obrazovanje, nemaju posao i nemaju perspektive. Koliko je to nedostojno.U Rimu je govorio Papa kao, kako sam za sebe kaže, „sin, koji u majci Europi ima svoje korijene života i vjere". I čiji su roditelji jednom davno napustili europsko siromaštvo regije Pijemont. I čiji sin to nije zaboravio i koji je u svom govoru gotovo euforično govorio o onome što je za njega Europa: zagovornica europskih prava, demokracije i slobode, domovina pjesnika, filozofa, umjetnika. Europa, majka naroda i nacija - „što je s Tobom, Europo?" Kad se posljednji put na dodjeli Karlove nagrade u Aachenu mogao čuti jedan takav govor? Mlad i gotovo bijesan, pun oduševljenja i ohrabrenja, i u određenom smislu revolucioniran? Odavno ne.

Papa propagira Europu

Jednog jedinog autora je dobitnik Karlove nagrade izričito citirao u svom govoru: jezuita Ericha Przywara (1889.-1972.) rođenog u poljskom gradu Katowice i njegovo djelo „Ideja Europa". Franjo tu knjigu i inače preporuča povremeno. Ideja Europe - ideja jednog jezuita rođenog u Poljskoj.

Tu odmah mislimo na važan govor Donalda Tuska, predsjednika Europskog vijeća i bivšeg poljskog premijera. Kao posljednji laudator uoči Papinog nastupa, on je ponosno pričao o svojoj Poljskoj. Ponosno i mudro. Ali svatko tko je htio razumjeti, mogao je razumjeti: „Poljska je i ostaje u Europi. To nije pod znakom pitanja."

Za desetak tjedana Franjo će biti gost na Svjetskom danu mladih u Poljskoj, toj tako katoličkoj zemlji, koja se sad tako protivi prihvatu izbjeglica. Papin govor kao jučer iz Sale Regie Apostolske palače u Vatikanu, održan pred vratima Krakowa pred mladima svijeta, to bi Poljsku moglo uzdrmati isto onako kao što ju je nekoć uzdrmao govor „Ne bojte se" u međuvremenu svetog, bivšeg pape Ivana Pavla II, koji je uzdrmao tadašnji komunistički sustav. Franjo vjeruje u Europo. On propagira njezine ideje. On bi se za njih trebao i boriti.