Predstavnici jedanaest pacifičkih zemalja sastali su se u četvrtak u glavnom gradu Čilea Santiagu gdje će potpisati sporazum o slobodnoj trgovini "Comprehensive and Progressive Trans Pacific Partnership" (CPTPP ili TPP11). U zemljama potpisnicama živi oko 500 milijuna ljudi. To su Australija, Brunej, Čile, Japan, Kanada, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam. Na zemlje potpisnice otpada oko 15 posto svjetske trgovine, kako je za agenciju Reuters izjavio stručnjak za vanjsku trgovinu Njemačkog saveza industrijskih i trgovinskih komora Volker Treier.

Potpisivanje sporazuma događa se u vrijeme kad je slobodna trgovina - osobito sa SAD-om - postala upitna. Početkom ožujka je predsjednik Trump, koji nije skrivao svoju sumnjičavost prema slobodnoj trgovini, najavio uvođenje carina za uvoz čelika i aluminija u SAD. To je izazvalo strah od trgovinskog rata diljem svijeta. Europska unija smatra da je to u suprotnosti s pravilima Svjetske trgovinske organizacije WTO i najavila je protumjere u slučaju da Trump ostvari svoju prijetnju.

Povlačenje SAD-a

Volker Treier iz Njemačkog saveza industrijskih i trgovinskih komora u pacifičkom sporazumu vidi tračak nade za slobodnu trgovinu. Radi se o sporazumu koji slijedi TPP, sporazum koji je bio u središtu američke strategije u Aziji u vrijeme predsjednika Obame. Cilj je bio uspostaviti tješnju gospodarsku suradnju između pacifičkih zemalja kako bi se ograničio sve jači utjecaj Kine u toj regiji. Pregovori su završeni u proljeće 2016. Ali, u siječnju 2017. je novi američki predsjednik Trump objavio američko povlačenje iz toga sporazuma.

Osnovni cilj sporazuma je, kaže Daniel Müller iz Istočnoazijskog društva (OAV) u Hamburgu, "održati slobodnu trgovinu koliko je to moguće. Poslati signal otvorenosti u vremenima u kojima je velik rizik trgovinskih sukoba i tomu se suprotstaviti." Otvorenost vrijedi, naravno, i prema SAD-u, u nadi da će se i Sjedinjene Države jednoga dana ipak priključiti.Nekoliko mjeseci nakon povlačenja SAD-a, ostalih 11 pacifičkih zemalja su dogovorile nastavak tog sporazuma. Glavna pokretačka snaga je bio Japan, kako je objasnio Jeff Kingston, direktor Azijskog instituta na japanskom sveučilištu Temple u razgovoru za DW. "Japan je najveće nacionalno gospodarstvo među preostalim zemljama i Tokio je po svaku cijenu htio taj sporazum." I to s jedne strane zbog gospodarskih prednosti, a s druge kao geopolitičku poruku da je Japan za slobodnu trgovinu i da je spreman u Aziji preuzeti vodeću ulogu.

Oslabljeni TPP

Novi sporazum je u brojnim točkama identičan s TPP-om, iako je zbog povlačenja SAD-a nešto oslabljen. Umjesto 40 posto svjetskog BDP-a, on sad obuhvaća samo 13 posto, kaže Müller u razgovoru za DW.

Sporazum teži ukidanju carinskih ograda, ali on predstavlja puno više, naglašava Daniel Müller iz OAV-a. Prihvaćene su naime dalekosežne odredbe o zaštiti okoliša, radnom pravu, rješavanju sporova i zaštiti intelektualnog vlasništva.

Ide u korist EU-a

Promjene i iznimke u usporedbi s izvornim sporazumom odnose se na točke koje su osobito važne bile SAD-u. Primjerice: zaštitu investicija, privatizaciju državnih poduzeća, dopuštanje neovisnih sindikata u slučaju Vijetnama. "SAD je tada taj sporazum koncipirao kao ogledni primjer sporazuma za slobodnu trgovinu 21. stoljeća", kaže Müller. U usporedbi s time on je slabiji, ali je ipak više od sporazuma o smanjenju carina, naglašava Müller.

Europska komisija je u analizi izvornog sporazuma TPP iz 2016. ukazala kako je Azija kao dinamična regija rasta važna za Europu i da bi taj sporazum mogao EU u Aziji gurnuti na rub. Ali, nakon povlačenja SAD-a ta opasnost više ne postoji, smatra Müller. "Oslabljena verzija je manje opasnost za EU. Sporazum prije ide u korist EU-a i svjetske trgovine na temelju pravila." Ali, ako se SAD ipak odluči da u njemu sudjeluje, to bi mogao biti izazov za EU, ako želi ostati u igri u Aziji.

Konkurencija RCEP-u

Novi sporazum se često opisuje kao konkurencija projektu "Regional Comprehensive Economic Partnership" (RCEP). Taj je sporazum službeno predstavljen 2011. na susretu predsjednika država i vlada ASEAN-a. On obuhvaća deset zemalja prostora jugoistočne Azije ASEAN-a te Indiju, Kinu, Japan, Australiju, Južnu Koreju i Novi Zeland. "Ja ne mislim da je RCEP jednako vrijedan", kaže Müller i ukazuje da je cilj RCEP-a skromniji: radi se o usklađivanju postojećih sporazuma i u prvom redu smanjenju carina.