Štetne tvari u hrani čine nas bolesnima. Najgore od svega je što smo si sami za to krivi. Način na koji kupujemo i konzumiramo namirnice kao i potrebe poduzeća za većom proizvodnjom uz niže troškove dovele su nas do točke u kojoj se više ne možemo 100-postotno zaštititi od tih otrova.

Nalaze se gotovo svugdje, a naš organizam ne prepoznaje razliku između slučajnog i namjernog, odnosno zakonski dozvoljenog i zabranjenog zagađenja.

Neki otrovi u hranu ne dospijevaju namjerno, zbog načina proizvodnje ljudske hrane, već se iz drugih proizvoda "ušuljaju" u hranu koju svakodnevno jedemo. Primjer za to su dioksin i teški metali. S druge strane, postoje i otrovi koji se koriste u proizvodnji i koji nisu u potpunosti odstranjeni iz finalnog proizvoda, na primjer lijekovi za stoku i pesticidi.

Bisfenol A

Kemijski spoj koji se pretežno koristi za proizvodnju plastike. Zabranjen je u dječjim igračkama, ali se još uvijek koristi u proizvodnji konzervi (unutarnji dio), plastičnih boca, kuhala za vodu itd.

Tragovi bisfenola nalaze se i u bojama i lakovima. Neka istraživanja neplodnost kod muškaraca povezuju s rastućom količinom plastike u svakodnevnoj uporabi. Tvar smanjuje koncentraciju spermija i oštećuje DNA, a u tijeku su istraživanja o povezanosti pretilosti s bisfenolom A.

Dioksin
Dioksin je organski spoj koji se ne može se u potpunosti razgraditi. Preko stočne hrane je je dospio u meso, ribe, jaja, mliječne proizvode i, na kraju, u ljudski organizam. Dioksini nastaju kod proizvodnje papira, kemikalija i pesticida, paljenja smeća, požara i spaljivanja otpada. Sveprisutni dioksin, dakle, ne možemo izbjeći. U organizmu se veže s mastima te pohranjuje u masnom tkivu i jetri. Povezuje se s oštećenjima jetre, poremećajima štitnjače, dijabetesom, lošim imunitetom i rakom.

>>Dioksin je opaki otrov - koje su opasnosti

Akrilamid
Kancerogena tvar koja nadražuje, mijenja nasljedna svojstva i uzrokuje neplodnost. Nastaje prilikom pečenja i prženja krumpira i proizvoda koji sadrže krumpir. Nalazi se čak u slanim štapićima, keksima i kavi. Istraživanja na životinjama su pokazala da akrilamid oštećuje živce i gene te uzrokuje rak. Za ljudski organizam ne postoje točni podaci o štetnosti pa ne postoje ni zakonski propisane granične količine.

Nitrati
Koriste se u poljoprivredi kao umjetno gnojivo koje potiče rast biljaka te se pohranjuje u njihovim stanicama. Nitrati su sami po sebi bezopasni, međutim, određene bakterije mogu ga preoblikovati u nitrit koji se i sam koristi kao konzervans u nekim mesnim prerađevinama (salama, šunka). Nitrat se nalazi u špinatu, salati, rotkvicama, a u nešto manjim količinama u krumpirima, žitaricama, grašku, krastavcima i rajčicama. U tijelo dospijeva i disanjem, a nadražuje oči, nos, grlo i gornji dišni sustav.

Benzopiren
Aromatski ugljikohidrat koji je vrlo kancerogen. Nalazi se u katranu i čađi. U Njemačkoj je 2007. zabilježen slučaj benzopirena u tamnoj čokoladi koja je odmah povučena s tržišta. Kod pušača uzrokuje rak pluća, a najčešći je uzrok tumora kod dimnjačara.

Teški metali
Teški metali su olovo, živa, kadmij i arsen. Životinje i biljke ih upijaju iz zraka, a prehranom ih potom unosimo u organizam. Talože se u organima, centralnom živčanom sustavu i kostima. Posebno pogođeni su bubrezi i jetra. Povišene koncentracije nalaze se u vodi iz olovnih cijevi, krumpirima, gljivama i tuni.

>>U obrocima 10-godišnjaka preko 80 štetnih tvari

Pesticidi

Proizvodnja hrane diljem svijeta nezamisliva je bez pesticida. Radi se o kemikalijama koje sadrže oko 800 različitih tvari. U tijelo ih unosimo hranom i to mesom, mlijekom, jajima, povrćem i voćem (koje upravo iz tog razloga treba jako dobro oprati). Najčešće nuspojave su problemi s bubrezima, hipertonija (stanje povećanog mišićnog tonusa), poremećaji u radu jetre i otežan vid. Neki pesticidi su kancerogeni i oslabljuju imunitet.

Stočni lijekovi
Lijekovi se životinjama ne daju samo kad su bolesne nego i kako bi brže narasle i dale više mesa/mlijeka/jaja. U hranu im se miješaju razni anabolički steroidi i antibiotici koji se skupljaju u jetrima, bubrezima i masnom tkivu životinja. Radi se o zakonski dopuštenim dozama, iako se još ne mogu u potpunosti procijeniti dugoročne štetne zdravstvene posljedice.