Tijekom prošlog stoljeća priče o Jacku Trbosjeku su se doslovno pretvorile u folklor. Ipak popis stanovništva viktorijanskoga doba daje sasvim novi pogled na neke od ubijenih prostitutki.

Jedna interntska stranica koja se bavi rodoslovljem pregledala je popis iz 1881. koji je sastavljen sedam godina prije ubojstava i koji razbija mit da su sve žrtve bile „uličarke" još kao tinejdžerke.

Mary Ann Nichols, Annie Chapman, Elizabeth Stride, Catherine Eddowes i Mary Jane Kelly brutalno su ubijene u londonskom East Endu između 31. kolovoza i 20. prosinca 1881. Njihova tijela ostavljena su potpuno izmasakrirana na ulicama Whitechapela. Njihov ubojica nikada nije uhvaćen.

Stranica www.findmypast.com otkrila je da je Stride tada u vrijeme popisa imala 37 godina. Još u Švedskoj je bila prostitutka, ali kad se preselila u Englesku 1866. udala se za 13 godina starijeg muškarca koji je umro 15-ak godina kasnije. Bila je prisiljena vratiti se starom zanatu.

Eddowes je imala 38 godina i muža te dvoje djece. Bila je čistačica. Postala je prostitutka da bi mogla platiti stanarinu. Ubijena je kad i Stride.

Chapman je 1880. imala 40 godina i živjela je s roditeljima. Rastala se od muža nakon niza tragedija u obitelji - izgubila je kćer koja je podlegla meningitisu. Tad je počela život na ulici.

Ove žene su postale prostitutke nakon raspada braka. Prema izvješćima ondašnjih novina, nijedna nije živjela s mužem u vrijeme smrti.

Ne postoje podatci o Nichols niti Kelly što može značiti da su u to vrijeme već radile na ulicama.

Ipak, Nichols je bila majka petoro djece i bila je udana za radnika u tiskari dok se nije ugasila godinu dana prije popisa.

Kelly je radila u bordelu visoke klase. Fotografije njenog izmasakriranoga tijela postale su najprepoznatljiviji dio izvještaja o Jacku Trbosjeku.

„Neki ljudi uzimaju priču o ubojstvima kao igru. No, to nije bila igra. To se dogodilo stvarnim ljudima iz East Enda koji su pali na niske grane, ženama koje su u prostituciji vidjele način da prežive", kaže povjesničar Alex Werner iz Londonskog muzeja.

Naravno, novine iz toga doba, koje su i stvorile i proslavile Jacka Trbosjeka, naglašavale su poniženje žena koje su bile prisiljene baviti se najstarijim zanatom na svijetu.

Zloglasnost Jacka the Rippera se brzo proširila svijetom, novine su bile pune opisa nasilja i krvoločnosti.

Jacku je pripisan poznati nadimak  nakon što je jedan čovjek pod pseudonimom Jack the Ripper poslao pisma policiji i novinama.

Nitko nikad nije procesuiran zbog ubojstava zbog čega se o njegovom identitetu i dan danas raspravlja. Andrew Cook, autor knjige „Jack the Ripper" smatra da je on medijska tvorevina jer zločine, po njegovom sudu, nije mogla učiniti samo jedna osoba.

On tvrdi da se mit o Trbosjeku samo nadograđivao s vremenom glupostima i idiotarijama te da se pretvorio u jednu vrstu industrije (knjige, priče, filmovi, serije, itd.) i, ono najgore, u komercijalizam, a dobro je poznato da se radilo o stvarnim ljudima, žrtvama jednog (ili više) luđaka.