Oticanje mozga povezano s niskim razinama kisika u zraku možda je uzrokovalo smrt mnogih planinara u pokušaju osvajanja Mount Everesta, objavili su znanstvenici u utorak.

Međunarodna skupina stručnjaka predvođena Paulom Firthom iz Opće bolnice Massachusetts proučavala je smrt 212 planinara na najvišoj planini svijeta između 1921. i 2006. godine.

Rizici kojima su izloženi oni koji se usude pokušati popeti na 8850 metara visoki vrh uključuju ekstremnu hladnoću, silovite vjetrove, nagle promjene vremena, opasne pravce penjanja i lavine. Razina kisika u zraku za dvije je trećine manja nego na razini mora.

Statistika pokazuje da se 1,3 posto planinara nikada nije vratilo s Everesta.

"Nikoga nije napao Jeti ili netko sličan", rekao je Firth, referirajući se na legendu o "snježnom čovjeku". Iako se mnogi smrtni slučajevi ne mogu objasniti sa sigurnošću, izgleda da ih je dio povezan s cerebralnim edemom kao posljedicom izlaganja velikim nadmorskim visinama.

U toj situaciji, niska razina kisika uzrokuje da krvne žile u mozgu počnu puštati tekućinu u okolno tkivo što izaziva oticanje. Čovjek tada postaje dezorijentiran.

Mnoge od tih smrti dogodile su se iznad 8000 metara, području nazvanom "zona smrti". poglavito kod planinara koji su već osvojili vrh i krenuli u spuštanje.

"Od penjača koji su umrli u zoni smrti, velik je dio imao neurološke simptome. Drugim riječima, bili su zbunjeni, komatozni, dezorijentirani", rekao je Firth, čiji su nalazi objavljeni u British Medical Journalu. Simptomi se podudaraju sa stanjem cerebralnog edema. "Ako idete prebrzo i niste se prilagodili niskoj razini kisika, možete dobiti razne varijante visinske bolesti", dodao je.(hina/metro-portal)