Objektivno gledajući vrijeme je univerzalna konstanta. Minuta je minuta, sat je sat. No, kada imamo puno obaveza vrlo često se javlja osjećaj da je dan prekratak, odnosno da imamo premalo vremena. Nova studija, s druge strane, pokazuje da preokupacija sa nesebičnim djelima mijenja našu percepciju vremena, točnije čini nam se da ga imamo na pretek.

Znanstvenici sa sveučilišta Pennsylvanija, Harvard i Yale došli su do svojeg saznanja na način da su iznenada prekinuli predavanje i studentima zadali različite 5-minutne zadatke. Jedni su morali prekrižiti sva slova "e" u nekom tekstu, dok su drugi trebali napisati pismo bolesnoj djeci.

Kada su izvršili svoj zadatak studenti su morali odgovoriti na anketu, a rezultati su pokazali kako osobe koje su pisale pisma smatraju da imaju više, a oni koji su križali slova da imaju manje vremena.

U drugom eksperimentu, jedna grupa volontera je dobila nekoliko minuta slobodnog vremena i u tom periodu su mogli raditi što god su htjeli. Za to vrijeme, druga skupina ispitanika je dobila zadatak da nekome učini neku uslugu. Rezultati su bili isti kao i u prvom dijelu studije, volonteri koji su činili nesebične akte smatrali su da imaju više vremena. Kod njih je također zabilježen snažniji osjećaj učinkovitosti i vlastite snage.

Znanstvenici smatraju kako nam se prilikom pomaganja drugima javlja osjećaj da možemo u kratkom roku postići puno toga, a taj iznenadni "višak" vremena remeti našu percepciju vremenskog toka.