Tijekom srednjoškolskih dana s pivom se tek eksperimentiralo. U vrijeme studiranja, pivo je zamijenilo mlijeko. Iza toga dolazi brak i pivska apstinencija. No, mnogi ipak nikada ne zaborave sve one, pa da se blago izrazimo, ludosti koje su počinili dok su se hektolitri ječmenoga soka slijevali niz grlo. A ne zaboravljaju se ni posljedice. Kako bi se naraštaji koji tek planiraju početi ljubovanje s pivom po tulumima upozorili na ono što ih čeka, donosimo kratki pregled čitavog procesa - od prvog do posljednjeg gutljaja

Prigoda: tulum. Lokacija: bilo gdje. Pivo: sve samo ne bezalkoholno. Količina: kol'ko vam duša želi.

1. Trezvenost

Ništa niste pili. Vrlo vjerojatno sve vaše motoričke i kognitivne funkcije rade na normali. Potpuno ste u stanju razgovarati s organima javnog reda koji mogu uletjeti na tulum.

2. Vrućina.

Nekoliko piva kasnije počinje se javljati onaj fini, topli osjećaj ugode. Stvari koje vas inače živciraju sada izgledaju manje iritantnima. Većina ljudi na tulumu nema ništa protiv toga da ste vi glavni na roštilju ili za šankom. Počinjete lebdjeti i osjećaj je divan. Više ni ne morate piti jer ste došli do razine alkoholnog blaženstva. Ipak, nešto vam govori da trebati nastaviti s pivom. Tad počinje parada...

3. Točka ključanja.

Karta lokacije tuluma u vašoj glavi sada postaje mutna. Svratili ste do stola s alkoholom i slučajno ste srušili nekoliko boca ili vazu ili svijećnjak ili nešto, tko zna što. Počinjete primjećivati da stvari nisu baš tamo gdje ste ih ostavili. Tu i tamo naletite na nekoga tko se zbog vas zalije pivom. Ništa strašno. Ispričate se i još se svi skupa dobro nasmijete. No, nije vam jasno zašto se teško snalazite i krećete u prostoru „kad niste baš toliko popili".

4. Pijanstvo.

Popili ste dovoljno. I previše. Taman koliko možete izdržati u jednoj noći. Ali, pijani glasić u vašoj glavi uvjerava vas da morate nastaviti. „Tek sad postaješ glavni, čovječe. Hej, ti si car, care. Ma carina! Daj, ludnica tek počinje", kaže vaš alkoholizirani mozak. Najednom vam se počinje činiti kako svi PREGLASNO razgovaraju. Shvaćate da se morate više skoncentrirati kako biste nastavili biti dijelom tuluma što vam inače nije problem. Sad je teško doći do WC-a bez da nešto niste sručili usput - naravno, ako uopće uspijete pronaći WC. U ovom stadiju važno je da ni sa kim ne razgovarate. I ne smijete slati poruke bivšoj/bivšem.

5. Razvaljotka.

Ovaj stupanj prepoznat ćete po tome što vam se sve ljulja dok stojite mirno i da vam se jezik petlja pri izgovaranju jednostavnih rečenica. U tome i je problem, jer sada imate potrebu govoriti mnogo i dugo te se izražavati u kilometarskim rečenicama. Vaše priče nemaju ni kraja ni konca, a nemaju baš ni nekog smisla. Kad čujete neku curu na tulumu kako priča o svojoj mački, prekinut ćete je i početi razglabati o tome kako vanzemaljci jedu mačke za doručak i sl. Pričat ćete kako mačke nemaju palac u pravom smislu te riječi, kako često mijenjaju raspoloženja, kako mrze pse, kako donose nesreću..., (pola sata kasnije)..., kako su umiljate i mazne, kako i vi imate mačku, kako ste joj palili rep... Nakon nekog vremena, kad izgubite vezu s vezom i kontrolu nad glasnoćom vlastitog govora, svi će se nadati da će vas bez većih problema moći strpati u prvi taksi koji naiđe.

6. Plafon.

Sjećate se faze kad ste se sudarali s drugima i prosipali im pića? Eto, to je bilo prije deset piva i sad vam mozak govori da nemate vremena tražiti WC da biste se olakšali. Sad se osjećate kao da letite i kao da se možete kretati poput munje između ljudi. Kad vidite malo prostora u gomili, krećete kao 100-metraši na Olimpijskim igrama, kao razvaljeni pijani prokleti vlak smrti. Ljudi počinju galamiti na vas ili se žele tući s vama. Prevršili ste mjeru. Više niste zabavni i zanimljivi već naporni ko češe. Unutarnja karta tuluma u vašoj glavi sada izgleda kao ratna zona. Više ne znate ni što je ni tko je gdje. Čini se da sve što dotaknete pada na pod i svi s kime razgovarate su neprijateljski nastrojeni prema vama. Vi ste sad omraženi tulumski nacist - vratili ste se na tulum u stilu blitzkriega sve porušili i sa svima se zakačili. Vrlo je izgledno da će vas netko fizički ukloniti s lica mjesta.

7. Zemlja.

Još jedan gutljaj tog sjajnog svijetlog napitka. I tada dolazi brutalni kraj... Osjećaj je kao da umirete. Ovo je stadij u kojem počinjete obavljati iznimno neugodne telefonske pozive. Sve što sada uradite sutra ćete požaliti. Želite biti u krevetu, mučno vam je, ležite u WC-u. Jedna stvar je ipak pozitivna - više se ne morate brinuti o tome gdje je WC, jer čitav vaš svijet sad je WC. Ako uopće budete razgovarali sa zaštitarima ili policijom bit će to isključivo jer su vam stavili lisičine pa baš i nemate izbora. Sutradan se svima koje ste uvrijedili momentalno ispričajte.

8. Klinička smrt.

Čestitamo! Popili ste dovoljno piva da ste dobili besplatno ispumpavanje želudca, prekršajnu prijavu i u najmanju ruku glavobolju.