Na zagrebačkome groblju Mirogoju i Krematoriju danas su se najbliža rodbina, mnogobrojni prijatelji i štovatelji oprostili od dvojice istaknutih hrvatskih šahista - međunarodnih majstora Marija Bertoka i Vladimira Bukala.

Riječi zahvale za sve što je učinio za hrvatski šah Mariju Bertoku uputio je u ime Hrvatskog šahovskog saveza velemajstor Vlado Kovačević, a od Vladimira Bukala oprostila se izbornica naše ženske reprezentacije Vlasta Maček. Mario Bertok se nakon srčanog udara u 79. godini prošle srijede utopio u zagrebačkom jezeru Jarunu, a Vladimir Bukal je u četvrtak umro u 69. godini poslije duge i teške bolesti.

Mario Bertok je vrhunac bogate šahovske karijere imao krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Međunarodni majstor postao je 1957. godine, osvojio je brončanu medalju na Olimpijadi u Leipzigu 1960., srebrne medalje na Europskim momčadskim prvenstvima 1957. i 1960., te srebrnu medalju na Studentskoj olimpijadi 1955. godine. Tri puta je bio prvak Hrvatske ili dijelio prvo mjesto, a najveći uspjeh u pojedinačnoj konkurenciji ostvario je u ciklusu natjecanja za svjetsko prvenstvo.

Osvajanjem drugog mjesta na prvenstvu Jugoslavije u Ljubljani 1960. godine izborio je nastup na Zonskom turniru za prvenstvo svijeta, da bi u Budimpešti zablistao podijelivši 2.-5. mjesto i plasirao se na Međuzonski turnir u Stockholmu. Bio je istaknuti član našeg najstarijeg kluba "PTT Zagreb", a igrao je i u "Mladosti" i "Zrinjevcu". Bio je izbornik hrvatske muške reprezentacije 1998. i 1999. godine, a dao je i nemjerljiv doprinos popularizaciji šaha kao šahovski novinar u "Sportskim novostima".

Vladimir Bukal je dugi niz godina igrao u šahovskim klubovima "Monting", "PTT Zagreb", "Casino" i "Mladost". Međunarodni majstor postao je 1976. godine, a četiri puta (1966., 1967., 1970. i 1974.) osvajao je ili dijelio prvo mjesto na prvenstvima Hrvatske. Vrlo uspješno nastupao je na otvorenim međunarodnim turnirima na kojima je ostvario čak 21 trijumf.

Bio je vrlo jak međunarodni majstor i više puta približavao se velemajstorskoj tituli. Najveće uspjehe postigao na zalasku karijere, kad je već radio kao vrlo uspješan i iznimno cijenjen trener. U Cannesu 1997. napravio je velemajstorski bal, a u Saint Vincentu 2002. godine osvojio je naslov veteranskog prvaka Europe. Od 1992. do 1997. godine bio je izbornik i trener hrvatske ženske šahovske reprezentacije. (HINA)