Svoje pravo ime on ne želi otkriti. "Zovite me Jens Müller", kaže krhki muškarac, dodajući da mu je 38 godina. Ne želi se ni fotografirati. „S mojim pirsinzima, tetovažama i kratkom kosom svatko bi me prepoznao, što ne želim."

„Želja za stimulacijom prati ovisnike čitavog života. Čovjek mora naučiti kako s time živjeti te naći način da je se riješi", kaže Sven Kaanen, šef rehabilitacijske Klinike za ovisničke bolesti u Wildenfels-Wiesenu. Već mjesecima nadzire Jensa Müllera u klinici smještenoj u saskom Vogtlandu, koja je ograđena visokom ogradom, a posjetitelji na ulazu moraju proći kontrolu. Konzumacija droge uništava živčane stanice te ovisnicima oštećuje sposobnost pamćenja, kaže Kaanen.

Baš kao kod Alzheimerove bolesti.Dok priča, u oči upadaju njegovi pravilni zubi. „To su umjetni", priznaje. Crystal mu je izgrizao zubno meso, zubi su prvo pocrnjeli, potom poispadali. Od prije par tjedana je „čist" - još jednom.

Teško djetinjstvo

Müllerova ovisnička "karijera" rano je započela. Kako bi pobjegao od psihičkih i tjelesnih tegoba, koje mu je nanosio nasilni otac, već je kao dijete pio alkohol. Nakon propasti DDR-a, početkom devedesetih godina, na tržištu opijata u Saskoj i Tirinškoj pojavio se crystal.

Pogranični šverc droge

Prvu porciju droge Jens je dobio od jednog prijatelja. Kao i kokain, crystal se ušmrkava uz pomoć papirnate cjevčice. Nakon svake konzumacije, korisniku se čini kao da su njegovi problemi jednostavno nestali. Dobrog je raspoloženja, osjeća se sretno na način na koji to nikad nije iskusio, u stanju je provesti tridesetak sati bez spavanja. „Ali to je sranje, prijevara te droge", kaže gledajući unatrag.

Čim prođe djelovanje, zapada se u duboku depresiju, nastupaju letargija i nesigurnost. „Čovjek se osjeća poput osamdesetogodišnjaka." Ovisnici o crystalu tako i izgledaju - mršave, koža im je naborana, oči upadaju. „To je strašno koliko ima ovisnika ovdje kod nas na istoku. I sve su mlađi - sada imaju po trinaest, četrnaest godina." Droga je jeftina i ima je u izobilju.

Proizvodi se na teritoriju Češke, samo nekoliko kilometara od njemačke granice, u ilegalnim kućnim radionicama. Švercu i te kako pogoduju otvorene europske granice. „Granične kontrole događaju se tek sporadično otkako je Češka pristupila Šengenskom ugovoru. Granica je postala mnogo propusnija za takva kaznena djela", priča Joachim Günter. Voditelj Odsjeka za narkotike u policijskoj upravi jugozapadne Saske zvuči rezignirano dok pokazuje dokazni materijal, odnosno predmete u kojima se krijumčari droga - među njima su i jedna baterija te set za popravak guma za bicikl.

„Prekogranična se suradnja teško razvija, iz razloga što nam nedostaje ljudstva te zbog različitih zakona i jezične barijere. Ako, na posljetku, nekog i uhvatimo, tijekom ispitivanja šuti kao zaliven", opisuje policajac uobičajenu praksu. Crystal se u češkim kućnim radionicama proizvodi u katastrofalnim higijenskim uvjetima, pri čemu nabavka većih količina sirovina u ljekarnama nije nikakav problem, čak i bez recepta.Korištenje crystala nije kažnjivo, naime, njemački zakon polazi od toga da je konzument žrtva. Tko u Češkoj bude uhvaćen s malom količinom droge, mora tek platiti malu globu.

Roba se potom prodaje na vijetnamskim tržnicama odmah uz granicu s Njemačkom. Osnovna baza droge miješa se sa sredstvima za čišćenje zahoda, smrvljenim krhotinama stakla, strihninom, otrovom za štakore ili ljepilom. „To nagriza sluznice, čini ih neosjetljivima i ubrzava djelovanje", tvrdi glavni inspektor Joachim Günther na sastanku u Zwickauu. Ponekad se policiji obraćaju i očajni roditelji, koji ne znaju više kako bi trebali postupati s vlastitim ovisnim djetetom.

Kasne posljedice i cjeloživotna terapija

On i njegovi kolege godišnje liječe oko 200 ovisnika o crystalu. „To je samo vrh ledenog brijega", pretpostavlja medicinar. Müller, s druge strane, razmišlja samo od tjedna do tjedna. Liječnici smatraju da mu ne preostaje previše šansi.Jens Müller također je jednom uhvaćen s drogom i zbog posjedovanja narkotika osuđen na zatvorsku kaznu. Unatoč tome nije se mogao ostaviti droge. „Boluje od narkotičke psihoze", žali se. Trpi od paranoje i čuje glasove. Više nema snage, a u isto vrijeme osjeća nepodnošljivu nervozu. „Sada sam ovisan o lijekovima." Njih će, pak, morati uzimati čitavog života, dodaje njegov liječnik Sven Kaanen.