Sigmund Freud, Inače češki neurolog židovskoga podrijetla je utemeljitelj psihoanalize. On je iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka.

Nesvjesno je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje, nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost.

Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest, mržnja prema braći i sestrama, roditeljima, supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti.

Zadatak psihoanalize je ući u nesvjesno, vidjeti što se događa, izbaciti to u svjesno i riješiti. Freud iznosi 8 situacija koje su pogodne za analizu nesvjesnog.

Neke od njegovih teorija ostat će vječno upamćene. Ovo su one najpopularnije.

Veličina vašeg identiteta određuje se veličinom problema koji vas može izbaciti iz takta.

Muškarac je sretan s bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

Prije nego što sebi dijagnosticirate depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno se uvjerite da niste okruženi idiotima.

Sve što radite u krevetu predivno je i apsolutno ispravno. Važno je da se to sviđa oboma.

Psi vole svoje prijatelje i ujedaju neprijatelje, sasvim suprotno ljudima koji nisu sposobni za čistu ljubav i koji uvijek miješaju ljubav s mržnjom.

Seksualnom devijacijom može se smatrati jedino odsustvo seksa. Sve ostalo je - stvar ukusa.

Idealna, vječita, očišćena od mržnje, ljubav postoji samo između ovisnosti i droge.

Neuroza je nesposobnost da se tolerira nejasnoća.

Što je besprijekorniji čovek izvana, to je više demona u njemu.

Mi nikad nismo ranjiviji nego onda kad volimo, i nikad tako beznadno nesretni nego onda kada gubimo ljubav.

Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo srama.

Djeca su potpuno egoistična:
- Snažno osjećaju svoje potrebe; 
- Nemilosrdno se bore da ih zadovolje.

Ljudi su moralniji nego što misle, i mnogo nemoralniji nego što mogu zamisliti.

Veći dio toga što je unutar nas je neshvatljivo, a ono što je prepoznatljivo je - realno.

Svaki je normalan čovjek, ustvari, samo djelimično normalan.

Ako ste čovjeku sve oprostili, znači da ste s njim zauvijek završili.

Vrijeme provedeno s mačkama nikad nije uzalud potrošeno.

Čovjek se može braniti od svakog čovjeka, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

U trenutku kad čovjek počne sumnjati u svoj život i svoju vrijednost, postaje bolestan.