U proteklih 12 mjeseci se glavni indeks Njemačke burze u Frankfurtu popeo za 25,5% na 13.249 bodova. Među najvećim njemačkim tvrtkama izlistanim u DAX-u ima doista spektakularnih uspjeha: ako ste bili mudri i prošle godine kupili dionice proizvođača turbina MTU u vrijednosti od 1000 eura, danas one vrijede preko 1600 eura. Pametni nisu kupili tek tenisice Adidasa nego njegove dionice: i tamo dobit nije mnogo manja. Lijepo su prošli i vlasnici dionica Njemačke pošte ili energetskog koncerna RWE jer su i njihovi papiri porasli za preko 40% vrijednosti - da sad još ne spominjemo i dividendu.

Neki njemački koncerni i tvrtke iz DAX-a nisu baš bili tako uspješni: tvrtka za usluge financijskih transakcija Wirecard je izgubila 19% svoje vrijednosti, dioničarima baš ne ulijeva povjerenja niti poslovna politika zračnog prijevoznika Lufthanse (-19,05%), a tu su i nevolje automobilske industrije koje su onda i Continentala natjerale u minus (-4,55%).

Nikad bolje još od dana njemačkog „gospodarskog čuda"

No čak i ti minusi su gotovo beznačajni obzirom na crne oblake koji su se prošle, 2019. nadvili na svjetsko gospodarstvo: još zapravo niti danas nitko ne zna, kako će izgledati i koje će posljedice imati Johnsonov Brexit „pod svaku cijenu" koncem ovog mjeseca, stalno vreba opasnost da će i američki predsjednik Trump potpisati odluku o nekim novim carinama, a i trgovački sukob sa Kinom je već posve konkretna prijetnja globalnim tokovima razmjene.

I sama Njemačka se naizgled umorila od rasta: BDP je ljetos čak zabilježio minus i to doista jest uplašilo i DAX početkom kolovoza. Ali baš kao što je stara uzrečica američkog financijskog mogula Warrena Buffetta „budi hrabar kad su drugi uplašeni", tako se i Njemačka burza brzo oporavila i jurnula u nove rekorde. Tim više što se brzo pokazalo kako se njemačko gospodarstvo doista jest umorilo, ali samo zato jer je već previše dugo radilo gotovo „punom parom" gdje je onda i fizički, dakle zbog stanja proizvodnih pogona trebao predah kako bi se krenulo dalje.

Njemački direktori su još uvijek oprezni i teško se odlučuju na investicije već i zato jer teško mogu vjerovati da uspjeh može potrajati vječito. Ali kada je riječ o burzi, čini se da je samo nebo granica: ne samo prošla godina nego je i čitavo desetljeće bilo odlično. Doduše na početku je bila godina 2009. kad je kriza teško pogodila gotovo sve zemlje Europe, ali od tog ponora - DAX je pao na 3.589 bodova - je narastao astronomskih 270%. U Commerzbank upozoravaju kako rast vrijednosti dionica traje zapravo već dvanaestu godinu, što je najduži sustavni rast bez „trzavica" koje bi premašile 20% od doba njemačkog „gospodarskog čuda" 1960.

A kamo inače sa novcem?

Usprkos tom paradoksu između opreza direktora tvrtki i oduševljenja špekulanata na burzama, sve se čini da će rast vrijednosti na burzama nastaviti i u ovim dvadesetim godinama našeg stoljeća. Jer ti rekordi ne samo na Njemačkoj burzi sve manje imaju temelja u poslovanju neke tvrtke koliko u ozbiljnom problemu investitora: kamo s novcem? Kako je najavila i nova šefica Europske središnje banke Christine Lagarde, u dogledno doba se neće bitno mijenjati politika „jeftinog" novca i niskih kamata. A to zapravo pogoduje burzi na čak dva načina: ne samo niskom kamatom, nego će i drugi oblici ulaganja još jedva davati ikakvu dobit.

Jedini izlaz je burza - i to čine mnogi. Dionica je zapravo roba kao svaka druga: ako je svi žele, onda će i vrijednost rasti. Stručnjaci Deutsche Bank zato procjenjuju kako će DAX na koncu 2020. biti i preko 14.000 bodova i na prvi pogled, sve svjedoči da će biti tako.

Ali kao što to nije samo kod tržišta vrijednosnicama, sve prognoze su nezahvalna rabota. Svako tržište nije samo računica i matematika, nego je tu mnoštvo psihologije i „mentaliteta čopora". Na prvi prasak se opet svi mogu dati u bijeg - a i dalje nema malo opasnosti gdje bi nešto moglo „puknuti".

Tu nije samo riječ o opasnosti pravog „pucanja" i eskalacije sukoba na primjer sa Iranom, nego su očite opasnosti i u samoj zoni eura. Italija je još uvijek opasna slaba točka zajednička valute i pitanje je hoće li tamošnja vlada preživjeti ovu godinu - i osam regionalnih izbora koji se održavaju u Italiji 2020. Vjerojatno će svaka vlada u Rimu ipak shvatiti kako joj je bolje ostati u krilu eura, ali i to su tek procjene. Izbori čekaju i Amerikance i tu se stručnjaci nadaju kako Trump neće povlačiti donositi veće odluke da ne ugrozi svoje izglede ostati u Bijeloj kući.

Ali - jeste li toliko sigurni u sve to da bi na tu kartu uložili svoj novac? To je pitanje na koje će i ove godine investitori morati dati svoj odgovor.