Život Šabana Bajramovića nikad nije bio poput pjesme. Osim možda poneke njegove, tužne i bolne, kojima je začarao čitav Balkan.

Kralj romske glazbe, kako su mu mediji tepali, umro je nekoliko dana nakon što je preko novina uputio očajnički apel za pomoć - novca nije imao, a nedostajalo mu je lijekova. Zauvijek je zaspao u svojom sirotinjskom domu u Nišu, odakle je, 1936. godine, i započela njegova životna avantura.

Glazbeno obrazovanje skupljao je na ulici, sve do trenutka kada se prijavio u vojsku. No, ubrzo je osjetio koliko ljubav može biti kobna. S devetnaest godina je, zbog djevojke, dezertirao te je osuđen na tri godine Golog otoka. Vojnom sudu rekao je da on to nikako neće moći preživjeti, pa je za nagradu dobio još dvije dodatne godine robije. Danas to zvuči nevjerojatno, no Šaban je bio najbrži zatvorenik, te je postao zatvorska nogometna zvijezda, nadimkom Crna pantera, a uskoro je počeo pjevao i u zatvorskom orkestru.

Prvu ploču na slobodi objavio je 1964. Sa svojom prvom zaradom, Šaban je kupio legendarni bijeli Mercedes, kojega je vrlo brzo, kao i veći dio svoj imetka, spiskao na kartama. No, i u takvim situacijama, liječio se pjesmom. Tako je, po izlasku iz jednog kazina, nastao i antologijski stih: ‘Pitao sam malog puža da mi svoju kuću proda, a puž meni odgovara - otkud tebi druže para?’.