Ovo je bio posljednji i ujedno najtrezveniji TV duel. Novinar FOX-a Chris Wallace kroz ovaj okršaj je vodio precizno i sigurno. Pokazala se ispravnim odluka da se ovoj konzervativnoj TV postaji po prvi put povjeri organizacija jednog predsjedničkog TV duela.

Svima onima koji nisu spremni žrtvovati 90 minuta svog života gledajući ovu debatu, preporučuje se gledanje završnih riječi kandidata. To je potpuno dovoljno kako bi se stekao osobni dojam o kvalifikaciji kandidata za najvišu političku funkciju u zemlji. Poziv voditelja za iznošenje završne riječi stigao je bez prethodne najave.

I dok je Hillary Clinton suvereno iznijela sažetak svoje političke agende, Donald Trump je bez ikakvog plana skakao s teme na temu. Kao i tijekom rasprave, Trump nije rekao ni riječi o tomu kako planira ostvariti svoja predizborna obećanja. Jedino što je u stanju je za sve strahote u SAD-u ali i u dobrom ostatku svijeta, pronaći krivca.

A njegovo ime je Hillary Clinton. U slučaju poraza svaljivati krivnju na druge, to je formula kojom se služi Trump. I ta formula je opasna i to i izvan okvira predsjedničkih izbora.

Jedino što ga zanima je brand „Trump"

Čovjek može Trumpa smatrati ovakvim ili onakvim ali čak i on ne može biti toliko izoliran u svom svijetu da ne shvaća da su izbori za njega izgubljeni. Njegova nedostatna priprema za važne predsjedničke TV duele kao i konstantno ponižavanje pripadnika vlastite stranke, nagone mnoge na vjerovanje kako Trump zapravo nikada ni nije htio postati predsjednikom. Od samog početka je njemu, i u to sumnjaju i demokrati i republikanci, bilo samo stalo do toga da marku „Trump" učini što poznatijom a time i vrjednijom.

Možda je to zaista tako. No da je Trump čak političar koji stoji iza svoje agende, i to bi bilo nešto čime bi se Republikanska stranka trebala ozbiljno pozabaviti. Naime pitanjem kako je moguće da jedan ovakav šarlatan u svoje ruke preuzme stranku na čijem čelu su se nekad nalazile takve veličine kao što je Abraham Lincoln.

Bolesni narcizam

No Trump nije ni uljudan niti pokazuje poštovanje prema drugima. Isto tako ni naspram temeljnih pravila jedne demokracije. Njegova bolesna narcisoidnost ga sprječava priznati poraz kao takav. Shodno tomu se već tjednima priprema izjavama da će za njegov neuspjeh biti kriv potkopani i korumpirani sustav. A to kod njegovih tvrdokornih poklonika nailazi na razumijevanje. Kod onih koji već ionako već dugo nemaju povjerenja u vladu u Washingtonu, kod onih koji koriste svaku priliku prepustiti se teorijama zavjere i „one druge" okriviti za vlastiti neuspjeh. Trump je tijekom svoje kampanje učinio mnogo kako bi jaz između „nas" i „onih drugih" postao još veći.

Minimalni stupanj konsenzusa u svakoj demokraciji je priznanje volje većine birača. Trump upravo podriva ovaj temelj. I u društvenim mrežama pronalazi idealnu podlogu za svoje teorije zavjera. I nije samo Hillary Clinton ta koja se mora s tim nositi. I Republikanska stranka mora dobro razmisliti kako će joj poći za rukom ovog antidemokratskog duha, kojeg su omogućili i svojom politikom bojkota posljednjih godina, ponovno vratiti u bocu.

U suštini se radi o pitanju do koje je mjere bijela, kršćanska Amerika spremna prihvatiti demografske promjene. Je li spremna prihvatiti da se dojučerašnje manjine pretvaraju u većine koje donose drugačije odluke. 

S Trumpom je nastalo političko "bure baruta" koje stoljećima isproban društveni poredak dovodi u pitanje. A to je opasnost koja uvelike nadilazi osobu Donalda Trumpa.