Nedavno je otkriveno nekoliko ekstrasolarnih planeta koji imaju obrnutu orbitu - točnije, oni se okreću u suprotnom smjeru od onoga u kojem se kreću njihova 'sunca'. To preispituje valjanost postojećih teorija o tome kako su planeti formirani, smatraju astronomi koji su prvi primijetili ovu neobičnost.

Jedan od njih je i Amaury Triaud, doktorand koji trenutno radi u Ženevskom opservatoriju u Švicarskoj. On kaže kako je ovo otkriće podiglo puno pašine u istraživanjima egzoplaneta. Skupina astronoma predstavila je na godišnjem skupu Kraljevskog astronomskog društva u Glasgowu u Škotskoj otkriće još devet novih egzoplaneta. Od ukupno 27 tih planeta koji su identificirani do sad njih šest kreću se u suprotnom smjeru od svojih zvijezda (to se naziva retrogradnim kretanjem) - dakle, suprotno od situacije u našem Sunčevom sustavu. Inače, astronomi su prvi takav planet otkrili još kolovozu prošle godine.

Prema prikupljenim podatcima lako je zaključiti da će određene postojeće teorije o nastanku planeta morati biti revidirane. Do sad se smatralo da se planeti formiraju iz diska plinova i prašine koji okružuju mladu zvijezdu. Taj se proto-planetarni disk okreće u istom smjeru kao i zvijezda koju okružuje pa se pretpostavljalo da će bilo koji planet koji nastane u takvim uvjetima imati istu putanju, odnosno okretat će se u istom smjeru kao i zvijezda i disk. Novootkriveni planeti nazivaju se vrućim Jupiterima - to su planeti veličine našega Jupitera koji su vrlo blizu svojega sunca i izloženi su visokim temperaturama. Vjerovalo se da ti Jupiteri nastaju daleko od matičnih zvijezda i da migriraju prema njima kao rezultat gravitacijskih interakcija s diskom prašine iz kojeg su nastali. No to sad više ne drži vodu uzmu li se u obzir nova saznanja.

U pokušajima da se objasni retrogradnost šest novih egzoplaneta, astronomi su pritekli teoriji da su vrući Jupiteri migrirali zahvaljujući gravitacijskim aktivnostima i interakcijom udaljenijih, ali većih planeta ili zvijezda. To je sve, naravno, trajalo milijunima, ako ne i milijardama godina. Nakon što bi ga te aktivnosti izbacile u zakrivljenu i izduljenu orbitu, planet bi se suočio s strujnom frikcijom i gubio bi energiju svaki put kad bi se približio zvijezdi. U jednom trenutku bi se 'parkirao' u bliskoj kružnoj, ali nasumično nagnutoj orbiti blizu zvijezde.

Andrew Cameron sa Sveučilišta St. Andrews iz Škotske oduševljen je: „Novi rezultati zaista stavljaju na kušnju konvencionalna znanja o isključivom istosmjernom kretanju planeta kao što se kreću i okreću njihove zvijezde." Samo u dva slučaja primijećeno je da se u daljini egzoplaneta nalaze veća i masivnija tijela koja bi mogla biti odgovorna za migracije. Na kraju, kako kaže Didier Queloz, također iz Ženevskog opservatorija, ovo bi moglo imati ozbiljne implikacije u kontekstu pronalaženja nove Zemlje u tim sustavima. Nuspojava ovih djelovanja (migracija, retrogradno kretanje) i procesa moglo bi značiti da bi bilo koji manji planet sličan Zemlji mogao jednostavno nastradati i nestati.