Prije dvije godine europski i afrički šefovi vlada su se susreli na Malti da bi razgovarali o suzbijanju migracije. Od tadašnjih obećanja ispunjena su samo neka, i to vrijedi za obje strane. Kada sada vrh EU-a ode u Abidjan, na sastanak na vrhu sa svojim afričkim kolegama, bit će govora o proširenju tih ciljeva: o novom partnerstvu u kojem Europljani i Afrikanci imaju različite ciljeve. Do 2050. godine će stanovništvo Afrike biti udvostručeno, a Europljani žele spriječiti opasnost od nekontroliranog dolaska izbjeglica, prije svega jačanjem razvoja i bolje suradnje na licu mjesta. Afrikanci pak žele biti tretirani kao ravnopravni partneri. Tu je teško postići pravi balans.

Zajedničko rješavanje problema

„Smatram da zajednički moramo rješavati probleme", kaže za DW Antonio Tajani, predsjednik Europskog parlamenta. On je nabrojao teme o kojima će se razgovarati na sastanku: „Migracija je problem za obje strane", kaže, a isto vrijedi i za terorizam, nezaposlenost mladih te posljedice klimatskih promjena. To pogađa, kako kaže, i Europljane i Afrikance i zato oni moraju raditi zajedno.

Za 30 godina će biti više od dvije milijarde Afrikanaca. Milijuni ljudi će krenuti na put u Europu ako sada ne budemo počeli rješavati probleme, naglašava Tajani. Zato će u središtu diskusije u Abidjanu biti mladi, a Afrika je već sada „najmlađi" kontinent. „Afrika mora biti u stanju jamčiti budućnost svojim mladima", kaže ovaj predstavnik EU-a.

Razmjerno skromne su direktne investicije u Africi - s 32 milijarde iz EU-a. Afrička strana se nada da će dobiti mnogo više novca i da će se Bruxelles jače angažirati. Šef Europske investicijske banke Werner Hoyer napravio je nacrt specijalne banke za Afriku, gdje bi mogli biti objedinjeni krediti i jamstva. Dosadašnja razvojna suradnja bi trebala biti podignuta na višu razinu. Ne zna se koliko će to dugo trajati.Predsjednik Europskog parlamenta dodaje da je Africi potreban Maršalov plan, o kakvom se već raspravljalo poslije zadnjeg samita G20 u Njemačkoj. EU ne može činiti čuda, ali bi se morao mnogo više angažirati. Europa je i dalje najveći donator - prošle godine je za razvojnu pomoć izdvojila 20 milijardi eura. Istovremeno su afričke države dobile 21 milijardu eura doznakama od svojih građana u inozemstvu. Zbog toga mnoge zemlje ne žele primati svoje građane kada ih Europa pošalje kući - oni su dobar izvor prihoda.

Bitno je bolje upravljanje državama

„Ako razvojna pomoć nije povezana s uvjetima, njome se samo odmotava crveni tepih za diktatore", kaže za DW Denis Mukwege, liječnik i aktivist iz Konga. I dodaje kako je dobro poznato da diktatori vode države u kojima narod gladuje, da diktatori varaju na izborima, mijenjaju ustave i nemaju nikakvog poštovanja prema građanima Europske unije. No, prema Mukwegeovima riječima, ni demokracija niti dobro upravljanje državom nisu čisto europski recepti. Oni su tekovina čovječanstva pa samim tim i Afrike. Odnosi između Afrike i Europe bi se morali zasnivati na vrijednostima, naglašava Mukwege.

Ovaj liječnik je postao poznat po svom angažmanu za žene u Kongu, koje su za vrijeme rata i nereda bile masovno žrtve raznih vrsta zlostavljanja. On na mnoge afričke vlastodršce gleda vrlo kritično: „Kada danas pogledate neke afričke zemlje, vidite da njihovi problemi nisu nastali zbog nedovoljnih ljudskih ili materijalnih resursa, već zbog loših vlada".

Osim toga, Afrika se mora osloboditi uloge vječitog prosjaka, kaže Mukwege. Postoji veza između mira, sigurnosti i razvoja, ali to je moguće samo na temelju demokracije i pravilnog upravljanja državom.

S Afrikom kao ravnopravnim partnerom

„Vizija se promijenila, sada želimo surađivati s predstavnicima Afrike, radi se o nastajanju pravih partnerstava", objašnjava za DW predsjednik Srednjoafričke Republike Faustin Touadera: „Ako pogledate pitanje mladih i migracija, vidjet ćete da je ono direktno povezano sa slabim razvojem". On naglašava da su potrebne investicije u obrazovanje, produktivnost poljoprivrede, snabdijevanje vodom. I da se mladima mora dati perspektiva, jer da je u sadašnjim uvjetima nekontrolirana migracija - prirodni fenomen.

No, nada u brza i opsežna ulaganja iz Europske unije bi mogla se mogla ispostaviti kao varljiva: pogled na zemljopisnu kartu pokazuje veliki broj država u kojima postoje političke krize, korupcija i loše vođeno gospodarstvo. Očekivanja afričkih zemalja od samita su velika, no Europljani nisu baš pretjerano raspoloženi da šalju milijarde u nesigurne države. Novo partnerstvo će biti dug proces koji se sastoji od mnogo pojedinačnih koraka.Touadera hoće prije svega privući direktne investicije iz inozemstva i priznaje da se za to moraju poboljšati i uvjeti na licu mjesta: „Mi imamo našu odgovornost, ali potrebna nam je podrška partnera kada budemo zajednički donijeli odluku", kaže predsjednik. On hvali ideju „Maršalovog plana" za Afriku kojim bi zbog velikih investicija bili riješeni mnogi problemi kontinenta.