Akademska slikarica Julia Kršlović nova je nada suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Od samih početaka isticala se osebujnošću i specifičnošću odabira kako motiva tako tako i realizacije. Autorica je niza izazovnih ciklusa u ulju na velikim formatima platna s motivikom iz drevnih spisa i osobito temi odnosa prema svjesnom i nesvjesnom posebice vidljivom i nevidljivom.

Za najnoviji ciklus ulja na velikim formatima karakteristična je nazočnost gustog tkanja, koje prekriva slike i kao da sve scene promatramo kroz koprenu, naslućujući više nego što doista opažamo. Čudesni likovi u tami, u polumraku , izviru iz starih rukopisa. Svijet tajan, misteriozan. Davnina u kontaktu s današnjicom. Duga linija postojanja, više tisuća godina.

Okultizam „ (prema okultan), vjerovanje u postojanje nadosjetilne stvarnosti, tajanstvenih sila u prirodi i čovjeku, koje se mogu dosegnuti okultnim znanostima i s njima povezanim tehnikama..", duboko inspirativan i u umjetnosti.

Ciklus ulja na platnu Julije Kršlović nadahnut je starim spisima.

Nedavno je dovršen novi ciklus.

-Riječ je o nastavku iz serije mog diplomskog rada, vraćam se prelasku iz individualne ka kolektivnoj svjesti, svaka slika isprepliće obrise osobnih sjećanja sa meditiativnim simbolima, svaka prezentirajući svoju cjelinu svijesti.

U središtu pozornosti su demoni iz najstarijih zapisa.

-Ako pretražujete naslove, nazivi koje ste našli nisu imena demoni vec imena cjelina unutar jedne mape koja spada pod moderni okultizam, koji se oslanja na stare zapise.

S obzirom da je oduvijek moja primarna inspiracija i pokretač bila želja za spoznajom i razumijevanjem psihe, kako svoje i kolektivne ljudske, za mene nema razlike izmedju suvremenih i starih tekstova.

Kakav je odnos tih drevnih tekstova sa suvremenošću?

-Ljudi istražuju ta područja otkad je vremena i svijeta. Samo zato što je nešto staro, ne znači da je zastarjelo. Dapače, u tome pronalazim puno iskrenije informacije od danasnjih koje su u zapadnjačkom svijetu opterećene potpunom racionalizacijom.

Kako se današnji čovjek nosi sa svojim tegobama, dilemama?

-Teško mi je izjavljivati teorije o tome kako se "današnji čovjek" nosi s egzistencijalnim pitanjima jer smatram da pojedinac, u ovom slučaju ja, naprosto nema pravo generalizirati tako kompleksnu pojavu kao sto je ljudsko drustvo. Mogu isključivo pričati o svom iskustvu i iskustvu mog najbližeg kruga. A moj dojam jest da, unatoč društveno-političko-ekonomskom kaosu, javlja se nova struja svijesti koja se bavi introspekcijom- mijenjajući i razumijevajući sebe mijenja i svoju okolinu, stvarajući nove pristupe i prioritete naspram onih kojima smo učeni, koji su pozitivniji, strpljiviji i empatičniji.

Psiha, unutarnja stanja, razmišljanja, svijet, podsvijest današnjeg vremena?

-Kako bi se došlo do tih novih, pozitivnijih prozora i vrata moramo zaroniti u ono što nas najvise straši, zvali mi to podsviješću ili demonima, poanta je ista. Bez suočavanja sa istima nijedna promjena nije potpuna.

Zato moje slike djeluju "mračno" vizualno- one bilježe ta suočavanja (s osobnim i kolektivnim simbolima (neovisno o tome smatramo li ih djelovima sebe ili odvojenim entitetima), a zapravo nose svjedočenja pozitivnim promjenama i otkrićima.

Samo moram napomenuti da,kad kazem suočavanje, to ne podrazumijeva agresivne napade na svoje strahove i "prijetnje", vec prilazak s razumijevanjem, prepustanjem i oštrinom uma, kako bi se došlo do razrješenja a ne stvaranja novig konflikta u drugom ruhu.