Ljudi poput Juliana Assangea, Edwarda Snowdena i Chelsea Manning su svjetski poznati zviždači. To su ljudi koji otkrivaju zloupotrebe u vlastima, institucijama i kompanijama. Radi njihove bolje zaštite, u Njemačkoj je 2. srpnja 2023. stupio na snagu Zakon o zaštiti zviždača.

„Područje nacionalne sigurnosti i tajnih službi nije obuhvaćeno", kaže Louisa Schloussen iz Transparency Germany. Dakle, njemački ekvivalent Snowdenu ne bi bio zaštićen ni ovim novim zakonom.

Od 2.7., sve kompanije s više od 250 zaposlenih osoba moraju etablirati ured za zviždače, odnosno moraju imati sigurne i pouzdane interne kanale za prijavljivanje prekršaja. Od 17. prosinca 2023. ova obveza će vrijediti i za sva poduzeća s minimalno 50 zaposlenih osoba. Za pružatelje financijskih usluga ona već vrijedi - bez obzira na broj zaposlenih.

Što predviđa novi zakon?

Zviždači koji skreću pažnju na nedolično ponašanje u organima vlasti, institucijama i kompanijama zakonom su zaštićeni od otpuštanja i uznemiravanja.

Da bi to mogle provesti i u praksi, kompanije moraju stvoriti ured gdje se takvi izvještaje primaju i obrađuju - i to povjerljivo. Zakon također navodi da institucije i kompanije moraju dati povratnu informaciju najkasnije nakon dana - o tome da je prijava registrirana, odnosno da na nju i reagiraju.

Onim osobama koje prekrše zakon, prijeti kazna do 50.000 eura. Pored toga, pri Saveznom zavodu za pravosuđe u Bonnu bit će uspostavljen ured za eksterno izvještavanje. Zviždači mogu dakle odlučiti hoće li prijaviti kršenje pravila interno ili eksterno.

Zašto je došlo do spora oko zakona?

Odgovarajuću direktivu EU-a, Njemačka je trebala "prenijete" u nacionalno zakonodavstvo još u prosincu 2021. Komisija EU-a je zbog toga u veljači ove godine tužila Njemačku pred Europskim sudom.

A onda Bundesrat (Gornji dom parlamenta koji čine predstavnici 16 njemačkih pokrajina) nije prihvatio prvi nacrt savezne vlade. Zato je ovaj zakon - kompromis.

Njemačke pokrajine u kojima vladaju CDU ili CSU strahovale su od prevelikog financijskog opterećenja za mala i srednje velika poduzeća. Kompromis koji je sada postignut predviđa da planirani uredi za zviždače ne moraju obrađivati anonimne prijave. Gornja granica za eventualne kazne smanjena je sa 100.000 eura na 50.000 eura.

Zašto nema obvezne anonimnosti?

Pravnik David Werdermann iz Društva za prava slobode (GFF) kaže da je ovo prekretnica za bolju zaštitu zviždača, ali je kritizirao ključni nedostatak: nepostojanje anonimnosti.

Prema Savezu njemačkih udruženja poslodavaca (BDA), mala i srednje velika poduzeća koja moraju uvesti novu proceduru prijavljivanja imaju velike troškove.

Međutim, nijedan poduzetnik ne može biti protiv otkrivanja i ispravljanja nepoželjnih događanja u vlastitoj kompaniji, i to u ranoj fazi. Prema BDA, činjenica da je izostavljena obvezna anonimnost postupka prijavljivanja smanjuje birokratske napore i rasterećuje manja poduzeća.

Pritom se treba sjetiti da su najveći financijski skandali u Njemačkoj (Cum-Ex ili Wirecard) otkriveni zahvaljujući upravo - anonimnim dojavama zviždača.

Nema fonda za odštetu, pravnu i psihološku pomoć

Šefica Mreže zviždača, Annegret Falter, kaže: „Iako zakon zabranjuje represije nad zviždačima, nažalost neće ih u potpunosti spriječiti."

Ona također kritizira što nije planiran Fond za podršku, između ostalog za financiranje pravnih i psiholoških savjeta. Također nije predviđeno pravo na naknadu nematerijalne štete, na primjer kao posljedice mobinga.

Anja Piel, članica upravnog odbora Saveza njemačkih sindikata (DGB) kaže da bi „zakon o zaštiti zviždača mogao doprinijeti stvaranju atmosfere u kompanijama u kojoj se zviždači više ne smatraju izazivačima problema, To je dobra stvar. Svatko tko ima hrabrosti da prijavi nešto što nije u redu, ne treba se plaši osvete i štete, već zaslužuje zahvalnost i priznanje".

Koliko će to koštati?

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, u Njemačkoj je 2021. bilo oko 90.000 firmi s više od 50 zaposlenih osoba. Većina velikih kompanija već ima urede u kojima zviždači mogu izvršiti prijavu. Među njima su energetski gigant E.ON, Volkswagen, BMV i Mercedes-Benz.

Mala i srednje velika poduzeća tek moraju uspostaviti oko 10.000 takvih ureda. Prema nacrtu zakona, do četiri kompanije mogu „dijeliti" jedan zajednički ured za zviždače.

Njemačka vlada pretpostavlja da će samo uspostavljanje internih ureda za zviždače njemačku privredu koštati oko 190 milijuna eura. Za srednje velika poduzeća to je u prosjeku oko 12.500 eura po uredu, za velika često i duplo više. Prema procjenama vlade, godišnji troškovi osoblja i materijala trebali bi iznositi oko 5.800 eura po kancelariji.

Što kaže struka?

Izvještaj o zviždačima, koji je napravila švicarska Visoka strukovna škola Graubünden s konzultantskom kućom EKS Group došao do podatka da je više od trećine kompanija u Njemačkoj zabilježilo najmanje jedan slučaj nezakonitog ili neetičkog ponašanja u 2020. godini. Skoro 80 posto time pogođenih kompanija pretrpjelo je financijsku štetu.

Istovremeno, kompanije koje su već uspostavile urede za zviždače navele su da je skoro 45 posto primljenih prijava relevantno, dok je 10 posto bilo irelevantno. Zlonamjerne prijave nisu bile češće među kompanijama koje nude anonimne kanale u odnosu na one u kojima se zviždača može identificirati.

„Urede za zviždače se stoga može smatrati učinkovitim sredstvom za otkrivanje nedoličnog ponašanja", zaključuju autori studije.