U kontinuiranom istraživanju mogućnosti i motiva i kolora, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl u najnovijem ciklusu akrila na platnu, namjerno pojačava prisutnost već jakih i gotovo na granici neobuzdanosti, energetskih gibanja, unutarnji napon postaje sve izrazitiji, cijela kompozicija uranja u destrukciju, u već vidljivi kaos, gdje je sve u promjeni, ništa ne miruje, inspiriran Suzama svetoga Lovre, kiši meteora u srpnju, što neprijeporno dovodi do Metamorfoze.

Eruptivni kolor Duška Šibla adekvatni je odgovor na izazov samoga motiva, trenutak kretanja nemjerljivim udaljenostima prema beskraju zabilježen i , prema neopisivo dalekom i nerazumljivom prostoru u skrivenom kutku svemira.

U svim tim gibanjima naziremo, ocrtava se diskretno linija figure u pokretu, u trenutku gibanja, koraka, zamaha, skoka, tijelo se rastvara na točkice, mrlje, plohe , crte do preobražaja u novi oblik, da li i željeni?

Šiblove slike pršte zbivanjima, toplinom, emocijama, saznanjima, istinama i neistinama, lažima i svjedočenjima, o onome prije i onome sada, u procesima nazaustavljivih i neodgodivih izmjena u oceanima boje, koje razdiru nagli i žestoki vjetrovi i ne zna se gdje je voda, gdje je zrak. Sve je pomiješano, uskomešano, razigrano i obijesno.

Istodobno, uvijek osjećam zadovoljstvo promatrajući Šiblove slike, iskreni i stvarni optimizam i čista energija, ruku pod ruku, vladaju na njegovim platnima.