Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik autorica je zapaženog slikarskog opusa, izlagala je na brojnim samostalnim izložbama.

Gđo Dvornik, proteklo ljeto ispunili ste vrijednim i predanim slikanjem zaokružili ste ciklus akrila na platnu?

- Kako mi je iz javnih i privatnih okolnosti rad u Zagrebu onemogućen, koristila sam prigodu atelijera na otvorenom, što uprincipu i preferiram.

Kako nastaju Vaše kompozicije? Je li sve irealno ili potječe i iz stvarnosti?
- Kompleksna smo bića, stoga svi podražaji našeg uma i emocija igraju neizostavnu ulogu pri stvaranju. Pritom nam sloboda stvaranja dozvoljava igru osobnost

Koliko stvarni motivi, situacije utječu na Vas?
- Svakako potiču ili pak služe kao asocijacija tj. potpora ideji. No sve sam više sklona
mašti.

Volite igru boja, njihovo susretanje s raznim oblicim  koji prevladavaju na Vašim slikama?
- Moje su slike slične u rukopisu, različite u opusima. Preferiram mijenjati, eksperimentirati, volim različitost, pokušavam se ne ponavljati.

Istodobno, Vaše nefigurativno slikarstvo otvara niz pitanju o stalnoj pokretljivosti, gibljivosti i boja i formi.
- Upravo u toj igri vidim draž. Kritičari kažu da iz nereda uspijevam stvoriti savršenu harnomiju. Rekla bih daje to pitanje karaktera

Slike su Vam pomalo tamne ali optimistične.
- Kako koje. Dakle u ishodu su uključene i faze. Na mene podosta utječu okolnosti u kojima doduše istovremeno stojim negdje izolirano,

Što je ključno za nastanak slike s kojom će slikari biti zadovoljni?
- Prvenstveno rad. Ipak težite savršenijem, čak i nemogućem. Sa drugog pak rakursa, djela koja ste nekako rekli bismo, omalovažavali, tokom vremena vam se prezentiraju znatno zrelijima i bogatijima.

Kako bi opisali vlastiti opus?
- Pa generalno, iz ove  dugogodišnje perspektive rekla bih da sam bila vrlo plodna, raznolika, prema mogućnostima, u kretanju i izjavama dolično nenametljiva. O toj  bi se temi možda bolje mogli očitovati muzeji i galerije koji su u posjedu mojih radova,

Što je još novo u atelijeru?
- Umjetnost je budimo iskreni poprilično iscrpljena, izmučena i u novonastalim
vremenima sve više nevažna ili bolje rečeno sve što je klasično i tradicionalno negdje postaje u širem smislu zastarjelo. I sami stvaraoci funkcioniraju po osnovnim zakonima fizike. Gdje postoji ulaz ima i izlaz,
Sve više sam sklona vjerovati u faktor sreće. Entuzijazam, vjera, borba sa vremenom dovode do određenog zamora. Ipak dok smo prisutni, nadamo se, vjerujemo, tako posljedično i u daljnji razvoj.

Planovi, izložbe, monografije...?
- Monografija mi je  više puta obećana , Što se pak izložaba tiče, u većem su broju tokom  godina  održane u relevantnim institucijama, pa ću se zasada zadovoljiti postavima Muzeja i Galerija, koja su u posjedu mojih djela, a doživim li da se ovaj oblak Svjetske krize ublaži, vidjeti ćemo...Svakako mirovanje te vrsti ne godi i ne pridonosi - nikome, no ostanimo iskreni i dosljedni. Budućnost nam duguje odgovore.