Fotografirajući u različitim razdobljima dana pojedine trenutke posvećene ljepoti cvijeta, šarolikosti zasjenjene staze, priči slikara okrenutog leđima svojem djelu, Gradu s mora ili pogledu s balkona, Teo Trostmann vješto i nadahnuto bilježi kratkotrajne ali važne trenutke u jednom danu u jednom životu.

Trenutci u danu, u godini, u cjelokupnom životu, uvijek nekako sliče jedan drugom, no kada ih pozorno poredamo jedan iza drugoga, uočavaju se njihove raznolikosti, i veće i manje.

Bilježeći mnoštvo takvih dana, s motivima posve običnim ili sasvim nesvakidašnjih, Teo Trostmann ispisuje svoj delikatni dnevnik i kroz nizove fotografija izriče svoja razmišljanja, svoje bojazni i svoje radosti, šetajući kroz grad, ne tražeći unaprijed privlačnu temu, ona se pojavljuje ispred njega, samostalno i posve iznenada.

Niz fotografija o pojedinim trenutcima , sklapa se u fini, blago iznijansirani mozaik uspomena, sjećanja i emocija uvrtloženih u naše življenje.

Svaki titraj usklađenog ili neharmoničnog zvuka ostavlja svoj duboki, vidljivi trag, dok umjetnik suptilnim pristupom motivu svjedoči o svojem vremenu, o jednom obično neobičnom danu.

Teo Trostman odmjereno, pažljivo i s rafinmanom pristupa svakom motivu ispred njegove kamere, nastojeći uvijek dati mu specifičan karakter.

Dnevnik fotografa Tea Trostmanna izvrsni je hommage svakom danu, svim danima u našim životima, danima koji su prošli, danima u kojima se nalazimo i danima koji će tek doći.