Ante Barišić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor osebujnog rukopisa i specifičnog opusa.

Gospodine Barišić, nedavno ste realizirali novi ciklus pod nazivom Dubrovačko ljeto. Riječ je sigurno o turistima.

- Dubrovnik je neiscrpna tema i inspiracija za bilo kojeg umjetnika. Ja sam još u bivšoj državi, kad nije bilo ništa za ponuditi turistima, izradio dvadesetak reljefa sa dubrovačkim motivima, koje je tadašnja trgovačka kuća 'Minčeta' prodala preko 10.000 komada. To sam radio od reaktivnih umjetnih smola, polimera, koji su bili moja prava inovacija. U ovih 15 godina od kada se bavim slikarstvom, nema kutka Dubrovnika kojega nisam naslikao i pohranio kao datoteke. Ciklus Dubrovnik Summer je asocijacija na raspoloženje posjetitelja od kojih su mnoge poznate naše i svjetske osobe. Svi oni koriste dubrovačke prostore za vlastitu promociju kao modnu pistu. Bilo da sviraju, pjevaju, glume, pokazuju modne trendove ili samo šetaju Stradunom kako bi bili uočeni. Ovim ciklusom ja sam pokušao dočarati dio ljetnog ugođaja za vrijeme turističke sezone u Dubrovniku.

Opišite za naše čitatelje Vašu likovnu tehniku.

- Ovo je pitanje svih pitanja. Ja sam slikar novih digitalnih medija ali ako želim postaviti fizički sliku na zid tada primjenjujem tradicionalne kombinirane tehnike. Mislim da je dobro za vaše čitatelje malo podrobnije objašnjenje. Tijekom godina, svijet umjetnosti svjedoči značajnoj transformaciji, potaknuti pojavom digitalne tehnologije. Tradicionalne umjetničke tehnike spajaju se s digitalnim alatima i platformama i tako nastaje nova era umjetničkog izražavanja. To mi daje priliku da pomičem granice i istražujem neistražena kreativna područja. Sposobnost poništavanja pogrešaka, eksperimentiranja s različitim tehnikama i istraživanja različitih stilova postalo je oslobađajuće iskustvo. Sada mogu bez napora manipulirati, uređivati i usavršavati svoj rad dok se ne uskladi s mojom umjetničkom vizijom. Spoj digitalnih i tradicionalnih tehnika u biti je razriješio ograničenja fizičkih medija, pružajući bezgraničnu slobodu stvaranja.

Koliko su likovi na Vašim slikama stvarni a koliko nestvarni.

- Moram priznati da ništa nije nastalo bez nekog povoda ili stvarnog događaja. Ali ja nisam službena osoba koja ima pristup važnim događanjima, pa su moje slike utemeljene na onome što sam vidio na otvorenom prostoru. Ipak niti jedna ne predstavlja realan izraz neke osobe. Dakle likovi su izmišljeni ali su vrlo slični nekim osobama sa kojima sam ostao u kontaktu.

Lijepo ste ukomponirali vedute Dubrovnika u sklop Vaših motiva ali i druge poznate prostore.

- Nije mi bio cilj da prikažem prepoznatljive motive Dubrovnika. To sam uradio u drugim ciklusima. Ovdje sam želio prikazati Dubrovnik u kojem je lijepo živjeti i motivirati turiste da i dalje cijene i vole Dubrovnik kao nešto posebno.

Što zapravo lica turista poručuju s Vaših slika?

- Upravo to što sam maloprije rekao. Osjećaju se sretni i zadovoljni, samo pouzdani i sigurni u jednom divnom srednjovjekovnom gradu. Taj dojam sam i ja stekao kad sam vidio te scene uživo.

Sedamdeset slika nije malo.

-U tradicionalnom slikarstvu to baš i nije malo. Ali digitalni mediji omogućuju čuvanje ogromnih količina gotovih radova. Ja imam pohranjenim barem tisuću motiva na temu Dubrovnika koje nisam još nikada i nigdje pokazao. To su sve originalna likovna djela 'one of a kind'.

Što je još novo u atelijeru?

- Nikada nisam bio kreativniji kao sada u poznim godinama. To je valjda zato što sam ovih 15 godina dobro ispekao zanat i tek sada mogu mnogo brže stvarati ono što želim.

Planovi?

- Moj cilj je urediti što bolje dokumentaciju kao bi bila dostupna nekim novim generacijama. A posebno sam zainteresiran još za života izdati moju likovnu monografiju u kojoj bi bilo vidljivo moje kompletno životno djelo osim slikarstava. Ali sad mi je jasno da to ne stane u jednu knjigu, pa razmišljam o nekoliko njih.