Italija ima novu vladu. Šezdeset i šestu od Drugog svjetskog rata. Nada, rizik, eksperiment ili šansa? Od svega po malo.

U Europskoj uniji se probudila nada da će neki razuman ministar financija koalicije koja je više naklonjena Bruxellesu izbjeći obračun oko budžeta i astronomsko zaduživanje Italije. Brbljanje radikalnog desničara i lidera Lige o paralelnoj valuti koja bi u stvari značila izlazak iz eurozone za sada je skinuto s dnevnog reda. Italija može odahnuti.

Ali opasnost da će nova vlada najkasnije za godinu dana doživjeti krah je velika. Populistički pokret bijesnih građana Pet zvjezdica i klasični socijaldemokrati previše se razlikuju - i stilski i sadržajno. Njih na okupu drži jedino strah od desničarskog galamdžije Salvinija. Da nije dogovorena koalicija nego da su raspisani izbori, Salvini bi vjerojatno pobijedio i on bi bio premijer.

Krajnji desničar Salvini i dalje popularan

Nova lijeva vlada neće lako promijeniti raspoloženje Talijana. Salvini je popularan. Njegov oštar kurs protiv migranata i izbjeglica, kao i protiv „onih u Bruxellesu", nailazi na dobar odjek. Naravno, Salvini to zna i već je u predizbornoj kampanji. Koalicija populista i socijaldemokrata zasnovana na strahu, za njega je „katastrofa" koju namjerava rušiti svim sredstvima. Talijani, na žalost, još nisu shvatili da bi desničarska vlada pod Salvinijem bila još veća katastrofa.

Aktualni politički eksperiment ima šansu samo ako populisti i socijaldemokrati stvore nešto opipljivo, umjesto da se iscrpljuju u beskonačnim svađama. Obećanja o socijalnim dobročinstvima i investicijama su velika, a blagajne su prazne. Zato je velika opasnost da vlada nehotice servira jake teme vještom predizbornom strategu Salviniju.

Ipak, nova vlada donosi i nove šanse da se migracijska i izbjeglička politika Europske unije ponovno dođe na tapet. U konačnici se mora pronaći mehanizam preraspodjele tereta unutar EU-a. Tada bi Italija ponovo mogla makar malo odškrinuti vrata svojih morskih luka i ublažiti kriminalizaciju privatnih spasilaca izbjeglica na moru. Ako to Uniji ne pođe za rukom, nova vlada će preuzeti oštar kurs, jer je raspoloženje građana na temelju dvogodišnje histerije koja dolazi s desnog i lijevog političkog spektra okrenuto prema dizanju zidova i parolama tipa „Italija prije svega".

Svađa je programirana

Nova koalicija teško da će imati snage pogurati ekonomiju i reforme. Ona će se samo provlačiti kao i mnoge vlade prije nje.

Novom timu prijete i problemi u vlastitim redovima. Socijaldemokrati, koji su u proteklih nekoliko tjedana doživjeli začuđujuću transformaciju, posvađani su među sobom. Raniji šef stranke i premijer Matteo Renzi želi se vratiti na vlast. On je sada odnio jednu pobjedu u sporu s aktualnim šefom stranke Nikolom Zingarettijem koji je odbijao ulazak u koaliciju s pokretom Pet zvjezdica. A i u tom pokretu sve vrije. Prosvjedni pokret koji se odjednom priklonio koaliciji s jednom tradicionalnom strankom je nešto što mnogi frustrirani Talijani ne mogu razumjeti.

Kad se sve zbroji i oduzme, koalicija neće biti dugog vijeka. Vjerojatno će iduće godine doći do novih izbora. Kada bi se te prognoze obistinile, ova žuto-crvena koalicija - statistički gledano - i ne bi imala tako loš prosjek. Jer trajanje mandata prosječne talijanske vlade iznosi godinu dana i dva mjeseca.