Miljenko Bengez, suvremeni hrvatski likovni umjetnik i slikar, sredinom siječnja otvorio je samostalnu izložbu na novom međunarodnom aerodromu u Istanbulu.

Gospodine Bengez, Vašu će izložbu vidjeti doista nevjerojatan broj posjetitelja, obzirom na godišnji broj putnika od 55 milijuna.

 -Novi istanbulski aerodrom je stvarno spektakularna građevina a pušten je u promet početkom prošle godine. Kad proradi punim kapacitetom biti će najveći na svijetu. Mogućnost izlaganja na takvom mjestu doživljavam kao izuzetnu privilegiju, pogotovo jer je to prva samostalna izložba slika organizirana na ovom aerodromu. Radovi su izloženi u centralnom dijelu,u prostoru kroz koji prolazi većina putnika. Naravno, neće baš svaki putnik razgledati i izložbu, ali odličan je osjećaj kad znate da će svaki dan izložbu vidjeti barem 1500 posjetitelja ...očekujemo da će za vrijeme trajanja izložbe više od 50.000 ljudi vidjeti ovaj postav. Riječ je o izložbi koju selimo od početka prošle godine po Turskoj. Najprije Municipal Art Gallery u Beyoğlu u Istanbulu, zatim u Kulturnom centru Ahmed Adnan Saygun u Izmiru, u Galeriji AKS Kaleiçi Evi u Antaliji i evo opet u Istanbulu. Prve tri izložbe realizirane su na inicijativu Generalnog konzulata RH u Istanbulu i uz potporu MVP RH. Ovu posljednju organizirao je također GK RH povodom označavanja dana međunarodnog priznanje Hrvatske i početka hrvatskog predsjedanja EU.

Koliko ste slika izložili?

- Većina slika su radovi koje sam izlagao i prije dvije godine u Parizu. Izložene su dvadeset i tri slike, ulja na platnu, raznih formata. Kada smo razgovarali o terminu ove posljednje izložbe, uprava aerodroma ponudila nam je vrlo kratak period za trajanje izložbe,samo nekoliko dana .Međutim, kako su reakcije publike bile izuzetno pozitivne, predložili su da produžimo vrijeme izlaganja za još mjesec dana.

Kakvi su dojmovi posjetitelja u Turskoj?

- Doista, njihove su reakcije odlične. Naziv izložbe je Mediteranske veze i imam dojam da je većina posjetitelja prepoznala te sličnosti koje se mogu pronaći u zemljama koje okružuju područje Mediterana. Na mojim slikama često su ukomponirani i elementi arhitekture koje je moguće pronaći u mnogim gradovima na ovim prostorima. Ljudi koji žive na tom području mogu osjetiti te veze koje sugerira i naslov izložbe. Osim toga, tu je i specifičan kolorit podneblja koji nastojim dočarati na mojim radovima.

Hoće li ova izložba još putovati?

- Možda u Ankaru, ako uspijemo odraditi organizacijski dio posla. Preseljenje i postav 25 slika u grad udaljen 450 km i tehnički i financijski je izuzetno zahtjevno.

U posljednje vrijeme imate izvrsnu inozemnu izlagačku aktivnost, što je s domaćim galerijama?

- Imam neke planove koji su, za sada, tek u fazi dogovora. Nadam se da ćemo neke od tih dogovora i realizirati.

Razgovaramo u atelijeru. Što je novo u atelijeru?

- Radim na jednom novom ciklusu,riječ je o ideji koja se razvija već neko vrijeme i za sada je u nekoj, recimo, eksperimentalnoj fazi. Pojavljuju se elementi nadrealizma, apstrakcija je izrazitija, boje su jasnije i pročišćene. Odmak od dosadašnjih radova je vidljiv ali jos uvijek na tragu onoga što sam do sada radio. Tražim nove izazove.