Njemačka u nedjelju slavi 20. godišnjicu ujedinjenja, a stanovnici mnogih gradova diljem zemlje se na raznim svečanostima prisjećaju 3. listopada 1990. kada je područje nekadašnje Demokratske Republike Njemačke (DRNJ) pripojeno političko-pravnom sustavu Savezne Republike Njemačke čime je prvi put nakon Drugoga svjetskog rata Njemačka postala jedinstvena država. Po federalnom rotirajućem ključu, središnja proslava ujedinjenja ove godine se održava u najmanjoj njemačkoj saveznoj pokrajini Bremenu.

Pripojenje 1990. je rezultat jednogodišnjih intenzivnih diplomatskih aktivnosti pokrenutih nakon pada Berlinskog zida 9. studenog 1989. i koje su urodile potpisivanjem tzv. 4+2 ugovora 12. rujna 1990. u kojem se regulira proces spajanja njemačkih država. U sastavljanju ugovora 4+2, koji se službeno zove "Ugovor o zaključnoj regulaciji glede Njemačke", sudjelovali su predstavnici dviju njemačkih država te predstavnici nekadašnjih okupacijskih zemalja Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Velike Britanije te Sovjetskog Saveza.

Datum 3. listopada je izabran zbog praktičnih razloga: ujedinjenje je trebalo stupiti na snagu prije lokalnih izbora na području bivše Istočne Njemačke zakazanih za 14. listopada te nakon što je rezultat pregovora 4+2 na konferenciji 2. listopada predstavljen ministrima vanjskih poslova zemlja članica OESS-a (tada još KESS).

Unatoč opće uvriježenom mišljenju, većina stanovnika Njemačke pozitivno gleda na čin ujedinjenja i spajanja dviju njemačkih država. Prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja koje je u petak objavila državna TV postaja ZDF, većina građana Njemačke pozitivno gleda na proces ujedinjenja. Tako 84 posto ispitanih smatra da je ujedinjenje dviju njemačkih država bio ispravan potez, s tim da je to mišljenje podjednako s obje strane nekadašnje njemačko-njemačke granice. To, kako drže demografi, nije iznenađenje jer, unatoč pojedinim bombastičnim ispitivanjima kojima se želi prikazati kako stanovnici Njemačke priželjkuju ponovnu izgradnju Berlinskog zida, pozitivno mišljenje građana o ujedinjenju je od 90-ih godina na stabilno visokoj razini od 80 posto.

Stanovnici zapadnog dijela zemlje još uvijek dvoje oko konstantno visoke pomoći koja se i nakon 20 godina slijeva sa zapada na istok. Prema nekim procjenama, proces ujedinjenja dosad je stajao između 1,3 i 1,6 bilijuna eura s tim da se godišnje sa zapada na istok još uvijek slije oko 100 milijardi eura. Mnogi, s obzirom na zastarjelu infrastrukturu u nekim nerazvijenim dijelovima zapada zemlje poput Ruhrske oblasti, traže prekid projekta "Obnova Istoka" te preusmjerenje sredstava u projekt "Obnova Zapada".

>> Merkel: Prestanite se žaliti na cijenu ujedinjenja

Infrastrukturne promjene na istoku zemlje najprije upadaju u oči prilikom vožnje autocestama. I dok je mreža autocesta na istoku zemlje pred sam slom DRNJ-a bila u katastrofalnom stanju, danas su autoceste na istoku među najboljima u čitavoj Europi. U međuvremenu su autoceste na istoku zemlje u boljem stanju od brzih prometnica u mnogim zapadnim dijelovima što je dodatno ulje na vatru onih koji smatraju da bi nakon 20 godina financiranja istoka trebalo prionuti "obnovi zapada".

Stanovnici istočnih dijelova zemlje žale se na još uvijek neizjednačen standard na istoku i zapadu zemlje. Tako i dva desetljeća nakon ujedinjenja u istim branšama vladaju različiti tarifni ugovori pri čemu su satnice na istoku zemlje, u tzv. "novim saveznim pokrajinama" u pravilu niže i iznose oko 85 posto razine na zapadu. Razlika postoji i u visini mirovina koje su na istoku zemlje niže.

Velike razlike primjetne su i na području gospodarske razvijenosti i stupnja nezaposlenosti. U rujnu je stopa nezaposlenosti na zapadu iznosila 6,2 posto, dok je istodobno na istoku zemlje ona s 11 posto bila gotovo dvostruko viša. Manjak radnih mjesta jedan je od razloga egzodusa stanovništva iz pojedinih dijelova bivše Istočne Njemačke koje je u posljednjih 20 godina napustilo preko 1,5 milijuna stanovnika koji su najvećim dijelom otišli na zapad zemlje.

Jedan od "dobitnika" ujedinjenja je okoliš nekadašnje Istočne Njemačke. Naime, standardi zaštite okoliša u DRNJ-u bili su toliko niski a industrijski pogoni u tako lošem stanju da je samo industrijsko područje u istočnoj saveznoj pokrajini Saska-Anhalt 1990. proizvodilo više štetnih plinova nego cjelokupna industrija Zapadne Njemačke. Nakon 20 godina količina štetnih tvari u zraku istočnog dijela Njemačke iznosi manje od jedan posto izmjerenih 20 godina ranije.

Mnogi danas, kada se u ujedinjenjoj Njemačkoj sve više razmišlja o politici prema obitelji, ukazuju na sustav jaslica i vrtića koji je u DRNJ-u bio daleko razvijeniji nego na zapadu zemlje, gdje je godinama vladao politički konsenzus o tomu da je za brigu o djeci u društvu zadužena žena. Politički cilj kojem teži sadašnja vlada Angele Merkel, da svako dijete iznad tri godine starosti polaže pravo na mjesto u vrtiću, bit će, kako se predviđa, ostvaren tek 2013. godine dok je još uoči pada Berlinskog zida taj problem u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj bio riješen. (hina/metro-portal)