Niti jedan njemački političar nije pod tolikim pritiskom niti se od bilo koga toliko očekuje kao od kancelarke Angele Merkel. Otkako je Donald Trump postao predsjednik SAD-a, njemačka kancelarka je za mnoge glas razuma i zaštitnica Zapada. Možda i zbog toga što je ona jedina koja može sačuvati Europsku uniju od raspada. S njom je Njemačka postala važan igrač na međunarodnoj političkoj sceni - oči svijeta uperene su u Njemačku.

Ali zbog tog novog stupanj odgovornosti i novog značaja - a time i porasta moći - rastu i strahovi. To su stari strahovi po kojima bi Njemačka, slijedeći svoje interese, mogla bezobzirno iskoristiti svoju dominaciju. Odjednom je ponovo aktualna povijesna dilema: Njemačka je premala i preslaba da bi sama bila onaj snažni motor koji pokreće Europsku uniju. Ali ona je istodobno prejaka da bi bila samo jedna zemlja među mnogima.

Što je to što je „njemačko"?

Pored te perspektive, odnosno tog pogleda izvana na Njemačku, postoji naravno i pogled iznutra - unutarnjemački diskurs. Što je to? Što zapravo znači u 2017. godini razmišljati njemački, odnosno biti Nijemac. Rasprava o tome koja je najvažnija vjera, kako islam mijenja Njemačku, kakve posljedice po identitet ima veliki broj izbjeglica koje su u Njemačkoj pronašle novu domovinu, nije počela tek nakon izbijanja izbjegličke krize.

Sto dana uoči parlamentarnih izbora, u tu kompleksnu, stresnu i opterećujuću raspravu punu naboja ubacuje se kancelarka Merkel i to sadržajem koji djeluje poput neke igrarije. U onome što je nazvano „Njemačka abeceda" (Deutschland-Alphabet), a što je objavljeno u najtiražnijem njemačkom tabloidu „Bild", ona nudi svoje definicije „njemačkog". Uz to, ona čitateljima nudi da se uključe u raspravu. Nema sumnje - ne postoji genijalniji način da se približite toj temi!

Kome osim Angeli Merkel može još da poći za rukom da već u prvom redu teksta proslavlja član 1. Njemačkog ustava i da time na samom početku nedvosmisleno stavi do znanja na kakvim čvrstim i nepromjenljivim temeljima počiva Njemačka. A onda, nešto kasnije u tekstu, pojavljuju se i profani elementi kao što je „dualni sustav obrazovanja" (kao simbol superiornog sustava obrazovanja) ili „nepropusni prozor" (kao simbol za kvalitetu proizvoda „made in Gemany") - što su sve komponente koje definiraju zemlju. U jednom dahu ona spominje „federalizam", „vječnu odgovornost Njemačke za Holokaust", ali i „integraciju". Na slovo „k", uz „krumpir" (Kartoffel), ide i „crkveni toranj" (Kirchturm). A „Made in Germany" stoji uz riječ „muslimani". Sve po logici abecede.

Dobro ukomponirana lista

Vara se onaj tko misli da je kancelarkina abeceda proizvoljna. Barem se meni kao Njemici - koja priželjkuje da Njemačka, uz priznanje njene tradicije, kulture i povijesti, bude kozmopolitska - čini da su najvažnija načela ukomponirana vrlo spretno. Ne nedostaje ni „radoznalost", ni „zaštita okoliša" ni „pluralizam". „Sloboda medija" sastavni je dio Njemačke, kao i „točnost" ili „sakupljanje gljiva". Naravno ni "točnost" ne smije nedostajati.

Pametna političarka ostavlja poluotvorena vrata za neobične poteze za koje je potrebna neobična hrabrost - što definira pojmom „Mut zur Lücke" (u slobodnom prijevodu: koncentracija na važno i hrabrost tj. sposobnost da se prihvati da se nešto i ne zna, op.ur). Angela Merkel eksplicitno polaže pravo na taj izraz. Pri tom je njena „abeceda" mnogo više od maštovite i duhovite mozgalice. To je priopćenje vlade à la Merkel. Pojedina načela njene „Njemačke abecede", kao što je recimo inzistiranje na slobodi vjere, su neprikosnovena. No istodobno predstavljena na takav način da se što više građana osjeća kao da im se kancelarka direktno obraća.