« Svijet
objavljeno prije 7 mjeseci i 21 dan
ANALIZA

Njemačka, EU i ruska nafta

Prvo ugljen, a sada nafta? Usprkos zahtjevima Ukrajine, EU se još uvijek nije uspio dogovoriti oko zabrane uvoza ruske nafte. Zašto ovo Europljanima pada tako teško?

Ehhh
Ehhh (Arhiva)
Više o

EU

,

nafta

,

Njemačka

,

Rusija

Koliko bi zabrana uvoza mogla pogoditi Njemačku i EU? „Ako se rafinerija u Schwedtu više ne opskrbljuje ruskom naftom, veći dio istočne Njemačke više uopće neće biti u stanju funkcionirati", rekao je jedan poznavatelj situacije za dnevnik Handelsblatt. 

EU i crno zlato iz Rusije 

EU je 2019. četvrtinu svojih potreba za naftom podmirivala uvozom iz Rusije. Njemačka pokriva oko 36 posto energetskih potreba ruskom naftom, čime se pozicionira negdje u sredini na listi europskih zemalja koje uvoze naftu iz Rusije. 

Drugačije je na Malti, na Cipru i u Grčkoj. U Grčkoj ruska nafta čini više od polovine energetske opskrbe, prema službenim europskim podacima. Na Malti i na Cipru potrošnja ruske nafte je više od 80 posto. Veliki dio uvoza energenata u ovim zemljama dolazi iz Rusije zbog geografske blizine. U najnovijim pregovorima o sankcijama na razini EU-a, Mađarska, Njemačka i Austrija su se posebno ogradile od bojkota ruske nafte.Švedska, Danska i Finska također odbijaju poduzeti taj korak. 

Sve u svemu, u Europi je teoretski lakše zamijeniti naftu nego plin, jer se ona relativno lako utovaruje u tankere i transportira širom svijeta, kaže za DW Kai Eckert iz Europske energetske informacijske službe. Za razliku od ukapljenog plina (LNG), infrastruktura prijevoza nafte je već sad dostupna. Međutim, nafta bi u tom slučaju morala poskupjeti. 

Naftna diplomacija u vrijeme rata 

Ipak, postavlja se pitanje je li naftu uopće moguće zamijeniti u kratkom vremenskom razdoblju. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), EU je iz Rusije uvozila 2,2 milijuna barela sirove nafte i 1,2 milijuna barela naftnih derivata svakog dana 2021. godine. Eckert pretpostavlja da je moguće nabaviti te količine nafte iz drugih regija. 

Njemačka i EU trenutno traže alternative. Njemački ministar gospodarstva, Robert Habeck, nedavno je boravio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sljedeći na listi za posjet bi mogle da budu Venezuela ili Iran. To bi eventualno dovelo do toga da se sankcije prema ovim zemljama ponište. 

A tu je i OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte). Kratkoročno, ovaj naftni kartel bi mogao proizvesti dodatnih dva milijuna barela, kaže Barbara Lambrecht, stručnjakinja za sirovine iz njemačke „Commerzbank"  na pitanje DW-a. Ali, Lambrecht navodi da članstvo Rusije u proširenom krugu OPEC+ predstavlja problem.  

„Do sada nije bilo rizika od prekida u suradnji, nego se umjesto toga postupno čeka na proširenje proizvodnih kapaciteta." Glavni tajnik OPEC-a nedavno je odbio mogućnost prekida suradnje sa Rusijom. Ne može se tako jednostavno zamijeniti ruski uvoz u Europskoj uniji. 

Nafta je Putinov glavni izvor prihoda 

Ruski prihodi od nafte činili su oko 30 posto državnog budžeta prošle godine. Usporedbe radi - plin, koji je mnogo teže zamijeniti, čini samo šest posto godišnjeg budžeta u Rusiji. Prema proračunima europske nevladine organizacije ​​„Bruegel", EU trenutno uvozi naftu u vrijednosti od 450 milijuna eura dnevno. Nedostatak ovog prihoda mogao bi značajno oslabiti Moskvu. 

Kratkoročno i srednjoročno, Rusija se trenutno nalazi u tranzicijskoj fazi sličnoj onoj u EU. Središnje pitanje je sada može li Moskva prodati ruske rezerve nafte koje postaju dostupne. ​​„Možda će biti potrebno da dođe do sniženja cijena, ali nafta će nastaviti pronalaziti svoje kupce", kaže Kai Eckert iz Energetske informacijske službe.  

Pitanje cijene 

Kina bi u tome mogla odigrati ključnu ulogu. Glad za energijom je i dalje velika. Iz „Commerzbank" se navodi da je Indija već kupila „značajne količine". Ipak, novi kupci se sporo pronalaze, smatra Barbara Lambrecht, stručnjakinja za sirovine u toj banci. Dnevna proizvodnja nafte u Rusiji je opala. S novim partnerima, trgovački putevi bi bili duži i kao rezultat toga, tankeri bi bili duže na putu, navodi ona i dodaje da bi to predstavljalo logistički izazov. Osim toga, mnoge brodarske kompanije trenutno ne pristaju u ruske luke što zbog sigurnosnih što zbog sankcija. 

Međutim, većina stručnjak se slaže da bi zabrana uvoza nafte u EU mogla još više podići cijene. Za Rusiju bi rast cijene nafte mogao nadoknaditi nedostatak prihoda od izvoza iz EU-a. Ako bi se to dogodilo, željeni efekti vršenja pritiska na Rusiju bi nestali. Ali ako bi Rusija zaista srednjoročno prodala znatno manje nafte i cijena bi se stabilizirala, te bi time cilj EU-a bio postignut i u tom slučaju bi Putin trpio posljedice. 

Njemačka ima rezerve 

U svakom slučaju, dani jeftine nafte koja pristiže iz ruskih naftovoda su odbrojani. Ministar gospodarstva Habeck želi da Njemačka bude „praktično neovisna" od uvoza ruske nafte do kraja godine. Još uvijek je nejasno kako to postići. Proširenje infrastrukture obnovljivih izvora traje duže, a alternativni izvori još nisu dogovoreni. Situacija će vjerojatno biti slična u mnogim zemljama EU. 

Ipak, ako bi došlo do prestanka uvoza nafte ranije od očekivanog, Njemačka posjeduje nacionalnu rezervu koja je nastala prije 50 godina zbog naftne krize. Prema dokumentu saveznog ministarstva gospodarstva i tehnologije, koju citira Handelsblatt, ovo bi moglo premostiti razdoblje od 200 dana bez ruske nafte. Međutim, studija također pokazuje da kvaliteta sirove nafte i opcije transporta nisu bile uključene u planiranje. Nasuprot tome, iznenadna zabrana uvoza ruske nafte bi stvorila probleme za cijelu Istočnu Njemačku. 

Ipak, gospodarska šteta bi bila podnošljiva, barem za Njemačku. Ali otpor prema bojkotu nafte u Berlinu ima veze i sa sveobuhvatnim strahom od Putinove protureakcije. Neki prije svega strahuju da bi Putin isključio plin ako bi EU prestala uvoziti naftu. To bi imalo ogromne posljedice po mnoge zemlje, posebno Njemačku. 

21.04.2022. 08:01:00
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    armando
    21.04.2022. 08:49
    Povezani su
Novi komentar
nužno
nužno