Donedavno Leo Lübke nije znao u kolikoj mjeri se stvarnost poklapa s njegovim predodžbama. Dobro mu je stoga došla proslava 75. rođendana njegove tvrtke Interlübke koja proizvodi ne baš jeftini namještaj. Sebi i svojim zaposlenicima poklonio je tim povodom studiju o njemačkoj kulturi stanovanja. Izradio ju je ugledni institut za ispitivanje javnog mnijenja Emnid koji je već 1961. i 1989. zavirio u njemačke dnevne sobe. Zaključci do kojih je došao u aktualnoj studiji bili su za proizvođača skupog i finog namještaja - poražavajući.

Kao kod mame

Pokazalo se, naime, da se u ukusu Nijemaca u posljednjih 50 godina nije gotovo ništa promijenilo. Arhitekti i dizajneri tako danas propagiraju otvorene tlocrte, prostore slične loftovima, u kojima se radne, spavaće i boravišne prostorije pretapaju jedna u drugu. Problem je, međutim, da mnoge zgrade starijeg datuma ne dozvoljavaju ovakve zahvate. A drugi problem je što Nijemci tako niti ne žele živjeti.

73 posto Nijemaca želi, naime, u svojoj kuhinji ponajprije i samo - kuhati. 78 posto voli da im je kompjuter i sva radna aparatura zatvorena u radnoj sobi. Samo 6 posto ima sve to u prostoru bez zidova. "Po tome vidimo da smo mi profesionalci živjeli u nekoj kuli bjelokosnoj", priznaje Leo Lübke i ima objašnjenje za rezultate studije: "Stanovanje je povezano s navikama i tradicijom. Čovjek sređuje prostor u kojemu živi očito onako kako su to činili njegovi roditelji."

Pogled na pojedine komade namještaja i dekorativne elemente to potvrđuje. Još uvijek je za 95 posto Nijemaca komotna sjedaća garnitura neizostavni dio dnevne sobe, 75 posto njemačkog stanovništva taj prostor ne može zamisliti bez televizije i malog stolića. Veliki broj Nijemaca ne želi čak ni živjeti bez zavjesa (77 posto), zidnih tapeta (64 posto) ni tepiha (61 posto). Ono što dizajneri smatraju malograđanskim kičom, Nijemcima je najdraže. Većina Nijemaca ni ne traži inspiraciju u časopisima za dizajn i unutrašnje uređenje, nego traži savjet od obitelji (83 posto) i prijatelja (62 posto). Kod kupovanja namještaja više paze na funkcionalnost i cijenu, nego na izgled.

Moja kućica, moja slobodica

Potraga za odgovorom na pitanje kako interpretirati ove podatke, sociologu Klaus-Peteru Schöppneru je zadala poprilične glavobolje. S jedne strane dizajnerski "profići", a s druge za stanovanje potpuno nezainteresirana masa građana? "To bi bilo preveliko pojednostavljivanje", smatra on. Jer studija je pokazala i da je stambeni prostor Nijemcima danas važniji nego što je to ikada bio. Stvar koja slovi kao najvažnija u životu Nijemaca - automobil - tek je na trećem mjestu (37 posto), iza stana (68 posto) i slobodnog vremena (58 posto).

"Nijemci danas itekako svjesno oblikuju svoju svakodnevnicu", zaključuje Schöppner, "samo ne žele da im nitko nameće svoje mišljenje i svoj ukus." Čini se paradoksalno da u vremenu u kojemu Nijemci rade više i dulje nego ikada, vlastita četiri zida postaju tako važna. No, zapravo je logično da, baš zbog tako brzog života, ljudi čeznu za vlastitom oazom, mjestom na kojemu je baš sve onako kako oni žele - a ne kako dizajneri propisuju.

Rastanak od zidnih regala

I Leo Lübke se u međuvremenu kako-tako pomirio s rezultatima studije. Ipak mu je ona pomogla da dođe do nekih spoznaja važnih i za njegov posao. Na primjer onu da Nijemci u svojoj spavaćoj sobi ne žele imati ni fitness-studio niti dnevni boravak s televizijom. I jedno i drugo su svojevrememo dizajneri proricali. "Barem sada više ne moramo razbijati glavu o namještaju za spavaće sobe", kaže Lübke: "Ljudi žele tamo imati krevet, ormar i ništa više."

Na proganjanju jednog do sada omiljenog komada namještaja će dizajneri, međutim, nastaviti raditi - velikih zidnih regala. U eri eBookova i iPadova Nijemcima više neće trebati tako puno polica - u tome se slažu i proizvođač namještaja Lübke i sociolog Schöppner. Imaju li pravo pokazat će neka nova studija za dvadesetak godina.